Turista u srpnju gotovo isto kao i lani, a potrošnja pala, i to za čak četiri posto u odnosu na lipanj! Ni u odnosu na prošli srpanj potrošnja se nije posebno proslavila jer je uvećana za svega 1,4 posto, što je osjetno usporavanje rasta prometa u maloprodaji koji zdravo za gotovo uzimamo već više od dvije godine zaredom. Podatak o neočekivanom padu potrošnje u udarnom turističkom mjesecu iznenadio je mnoge, pa se postavlja pitanje jesu li turisti trošili manje nego inače ili smo se mi odlučili suzdržati od kupnje kako bismo možda utjecali na inflaciju, iako je inflacija u srpnju snažno ubrzala na 4,1 posto, zahvaljujući ponajprije galopirajućim cijenama hrane i pića, a ne usluga, kako smo već tradicionalno navikli u špici sezone.

Ovogodišnji, po mnogočemu kontradiktoran srpanj tako je »ispao« iz svih dosadašnjih uobičajenih statističkih okvira: pao broj dolazaka turista, sunovratila se potrošnja, inflacija obara nove rekorde, cijene hrane usred sezone rastu brže nego cijene usluga, a na smanjenu potrošnju žale se i ugostitelji. Istini za volju, žalili su se i prošle godine, i pretprošle, i prije 20 godina, i prije 30 godina. Jer fućkaš gazdu koji ne kuka, posebno u ugostiteljstvu. Ugostitelji su, naime, uvjereni da dio turista ne troši kod njih, u restoranima i kafićima, nego u trgovinama, no ugostitelje demantira Zavod za statistiku, odnosno podatak o padu potrošnje u maloprodaji.

Strani gosti su u strahu od hrvatskih cijena, također smatraju ugostitelji, jer se već nekoliko sezona zaredom u svjetskim medijima piše o Hrvatskoj kao (pre)skupoj destinaciji. A da stvar bude gora, baš ove sezone smo zaista malo zauzdali cijene i odlučili ih donekle razumnije formirati, ali gorak okus »deranja« stranih gostiju je ostao u ustima onih koji su nas posjetili i teško ga ispiru.

I strani turisti koji dolaze kod nas također imaju inflaciju i visoke cijene energije i manje raspoloživog dohotka za dokolicu, a prema podacima Europskog sindikalnog instituta, 44,5 milijuna stalno zaposlenih Europljana si ne može priuštiti sedam dana ljetovanja, što je milijun više radnika nego godinu prije. Dakle, riječ je samo o radnicima, a ne o ukupnoj populaciji jer bi u tom slučaju broj onih koji nemaju novca za ljetovanje bio daleko veći.

U Ministarstvu turizma se raduju što i ove godine bilježimo porast domaćih gostiju na Jadranu, međutim, izgleda da ni oni ne troše jer se ipak radi o našim ljudima koji itekako znaju kakve će ih cijene dočekati na obali. Osim toga, padu potrošnje domaćih gostiju pridonijelo je i usporavanje rasta plaća u Hrvatskoj, koje se dogodilo poprilično naglo jer su statistički rasle iz mjeseca u mjesec. Iako je riječ o nekoliko eura manjoj prosječnoj plaći u odnosu na mjesec prije, pad se dogodio, i to zbog inflacije. Argument za smanjenu potrošnju možemo pronaći i u službenim statistikama prema kojima čak 60 posto zaposlenih u Hrvatskoj prima plaću manju od prosječne.

Ove je godine, kažu ugostitelji, više Mađara i Poljaka, ali manje Nijemaca i onih iz Skandinavije koji više troše zbog višeg standarda pa donekle nije ni čudno što je zabilježen pad potrošnje. A jedan od razloga zašto ne možemo privući goste dubljega džepa u većem broju jest i u činjenici da imamo jako malo hotelskih kapaciteta u odnosu na konkurenciju, u kojima vole odsjedati upravo takvi gosti.

U obranu domaćih ugostitelja ipak treba navesti da im stalno rastu ulazni troškovi, kao i svim poduzetnicima, a tu je i sveprisutna inflacija koje se ni sumporom ne možemo riješiti. Žale se i na birokraciju i stalne inspekcije. Ukratko, kažu da u brojkama sezona izgleda dobro, dok oni iza kulisa padaju s nogu. Tako su nakon dugo, dugo vremena svi oni koji žive od turizma konačno spoznali, što i sami priznaju, da se od jedne sezone više ne može kupiti dobar auto ili apartman, ta vremena su iza nas. Resorno ministarstvo nastoji sezonu rastegnuti na cijelu godinu, što nije baš svima po volji jer bi mnogi htjeli, kao prijašnjih sezona, u dva mjeseca zaraditi za cijelu godinu. Tako više ne ide jer ni turisti više nisu bankomati.