Cijene nekretnina u Hrvatskoj i dalje rastu, a broj kupoprodaja pada, što je fenomen posve suprotan zakonima tržišta. Prodavatelji drže cijene i ne odstupaju. Čekaju svojih pet minuta i bogatog kupca koji je spreman platiti više.

S obzirom da je pala inozemna potražnja, te da su stambeni krediti sve skuplji i teže ih je dobiti, mogli bi se i načekati. Uglavnom, unazad desetak godina cijene nekretnina više su se nego udvostručile.

Što se tiče Rijeke, poznavatelji tržišta kažu, a i oglasnici potvrđuju, da se u Rijeci u zadnje dvije godine dogodio dodatni cjenovni bum kojim se Rijeka razinom cijena približila Splitu ili Zagrebu, od kojih je uvijek bila jeftinija.

Rijeka je grad koji gubi stanovništvo, ono je sve starije, a mladi iseljavaju. Zato je stambena politika redovito na tapeti na svakim izborima. Obećava se gradnja stanova i priuštivo stanovanje, a onda se u pravilu ne dogodi ništa.

Bivša SDP-ova vlast razvijala je program POS-a. Tu je dosta stanova izgrađeno, ali ni približno dovoljno. Bivši gradonačelnik Marko Filipović obećavao je pak 1.000 stanova za mlade obitelji.

Njegova nesuđena nasljednica Sandra Krpan kasnije je govorila da je preuredio tek 6 stanova, i to na njenu inicijativu. I ona je u svojoj kampanji obećavala stanove, i to njih 300. Zašto baš toliko, nije ni važno.

Jer je izbore izgubila. No, i u programu sadašnje gradonačelnice Ive Rinčić priuštivo stanovanje bilo je visoko na listi prioriteta. Jedna od njenih glavnih zamjerki tadašnjoj vlasti bila je da mladi odlaze jer je skupo i nepriuštivo. Tvrdila je da ima rješenje. Sada je već više od godinu dana na čelu grada, no bitnih pomaka nema.

Pokrenuti su doduše neki projekti u suradnji s državom, poput HŽ-ovog nebodera, no to tek kreće, a riječ je ionako o značajnom broju, ali jako malih stanova koji nisu ni zamišljeni kao trajna rješenja, nego kao privremeni smještaj za mlade.

Spominje se Rujevica kao lokacija gdje još ima mjesta za gradnju, no u i to je u planu. Konkretno je pak preuređeno 9 stanova. A spominje se i brojka od 20 stanova.

Kap u moru. Jer Rijeka, saznali smo, ima stambeni jaz od gotovo 5.000 stanova. Toliko ih fali da bi se susrele ponuda i potražnja. Samo tržište je pak neefikasno i isključivo.

Cijene su »ekskluzivne«, a plaće baš i nisu. K tome, mahom se radi o postojećem stambenom fondu, sagrađenom u socijalizmu i ranije. Ne gradi se dovoljno. I Rinčić sada ponavlja da je Rijeka prostorno ograničena, pa treba, kaže, pametno planirati.

Mudrost, rekla je, treba biti ispred brzine. Očito međutim ne treba podcjenjivati ni brzinu jer dok se mudro planira Rijeka je doživjela još jedan brutalni cjenovni skok koji je stanove učinio još nedostupnijima.

Medijalna cijena po kojoj se u Rijeci tržilo u 2025. je nešto iznad 2.800 eura. Cijene kvadrata kreću se od 2.000 do 5.000 eura. Kamate su sve više, kao i cijene robe široke potrošnje.

Polovica zaposlenih ima plaće manje od medijalnih 1.346 eura. Tu su tek državni progami priuštivog najma, povrata poreza i mjere koje redovito promovira ministar Bačić.

Bio je on nedavno i u Rijeci i lijepo se družio s lokalnom vlasti. No, i njegove mjere operiraju na postojećem fondu i očito baš i nisu polučile rezultate kad cijene i dalje rastu.

Gradske mjere još čekamo. Proziva se prodavatelje, ali njihovo je pravo istaknuti cijenu kakvu hoće ako se mogu pomiriti s tim da možda nikad neće naći kupca. Dio građana budžetima još uvijek nekako uspijeva »pohvatati« cijene, no takvih je sve manje.

Jasno je da bi trebao intervenirati javni sektor. Tako da ponudi količinu stanova koja bi srušila tržišne cijene. To je državna intervencija – kada se javni novac izravno umiješa u tržište, a ne da ga guši.

Po uzoru na Beč, naprimjer. Beč da hrpu gradskih stanova u najam po skroz niskim najamninama i to odmah sruši cijenu komercijalnog najma. Die Linke (Ljevica) je sada u Berlinu na stambenoj politici dobila izbore.

Otkupit će veći stambeni fond od privatnih kompanija i ponuditi ga građanima. Ionako je prije bio njihov, zajednički. Riječka gradska vlast pak stalno govori o porezu na dohodak, no to samo po sebi nikoga neće ni zaustaviti ni privući.

Ljudima, da bi ostali, treba dobar posao i pristojan i priuštiv stan. Ovo prvo ovisi o tome hoće li se grad konačno gospodarski dignuti, dok stambena politika ide i pod gradsku ingerenciju.

Ali, tu Rinčić kao da nade najviše polaže u dobre odnose s državom. E, pa neka bar onda od tih odnosa neke koristi imaju i građani.