Cijela jedna velika civilizacija će večeras umrijeti i nikada se više neće vratiti. Napisao je to jučer na društvenoj mreži Truth Social Donald Trump. U trenutku kada ćete čitati ovaj tekst znat ćete postoji li još uvijek iranska civilizacija jer ultimatum američkog predsjednika ovoj zemlji je istekao točno u jedan sat danas ujutro. Trump od te zemlje traži praktički bezuvjetnu predaju na koju ova sigurno neće pristati. Tako da je prilično izvjesno da će noćas podići svu američku vojnu silu koja mu je na raspolaganju kako bi uništio cijelu iransku prometnu i energetsku strukturu i vratio tu zemlju, kako to on delikatno voli reći, ravno u kameno doba.

Već smo prije pisali da je najbolja strana, moguće i jedina dobra, drugog Trumpovog mandata to što je do kraja razgolitio kako svijet zaista funkcionira. Da veliki tlače, iskorištavaju, pljačkaju i ponižavaju male. Ali u moderno doba se to radilo u rukavicama pod krinkom uvođenja demokracije, ljudskih prava i tržišnog gospodarstva. Za razliku od svojih prethodnika u Bijeloj kući Trump za taj i takav teatar nema ni živaca niti vremena. On naprosto otme predsjednika suverene zemlje ili javno govori o tome da će drugoj ukrasti njezin naftu. Njegov predčasnik George Bush stariji također je prije tridesetak godina zapovijedio svojoj vojsci da otme jednog predsjednika, panamskog Noriegu, ali je to bilo umotano u celofan borbe protiv mafije i potrebe uvođenja demokracije. Trump je pak nakon otmice Madura najviše govorio o venecuelanskoj nafti i tko će se na njoj obogatiti. Kada su Amerika i Britanija 1953. organizirale vojni udar kojim se srušen demokratski iranski premijer Mosadek bilo je to umotano u potrebu borbe protiv komunizma. Kako bi se zabašurilo da je razlog bila Mosadekova odluka da nacionalizira naftu kako bi prihod išao u iranski proračun, a ne na račune multinacionalki. Trump sada govori da iransku naftu želi ukrasti.

Slična je stvar i s međunarodnim kaznenim sudovanjem. Kada se prije dvadesetak godina stvarao stalni Međunarodni kazneni sud (MKS) i tadašnja je američka administracija bila protiv toga. Njena je diplomacija lobirala po cijelom svijetu da što manje zemalja ratificira tu odluku. Pa je tako i u Hrvatsku došao jedan američki diplomat koji je njene čelnike prvo pritiskao da Hrvatska ne smije ratificirati odluku o MKS-u. A kao drugo je isto tako jako pritiskao Hrvatsku da mora ispuniti sve hirove Haškog suda za bivšu Jugoslaviju. Na čije je odluke usput budi rečeno, priznao je to nekadašnji veleposlanik SAD-a u Hrvatskoj William Montgomery, Amerika imala priličan utjecaj. Ali sve je to obavljao diskretno.

Trumpa to ne zanima pa je uveo sankcije sucima MKS-a zbog toga jer su se usudili pokrenuti postupak protiv Benjamina Netanyahua zbog načina na koji provodi operaciju u Gazi. Ugledni suci, pred kakvima je prije desetak godina mirno stajao cijeli Balkan, sada su svedeni na status ne-građana. Zamrznuti su im svi bankovni računi, ne smiju putovati i imaju još cijeli niz prepreka koje im onemogućavaju normalan život. Ministar vanjskih poslova Velike Britanije navodno je čak prijetio predsjedniku MKS-a da će njegova zemlja uskratiti financiranje tog suda ako se podignu optužnice protiv najviših izraelskih dužnosnika.

To je ta Britanija koja je tamo 2003. blokirala pristupne pregovore Hvatske s EU-om zbog slučaja Gotovina. Pa se tadašnji premijer Ivica Račan morao ponižavati na kongresu britanskih Laburista gdje ga je u nekakvoj stanci na desetak minuta primio Tony Blair, sve kako bi mu ponovio da blokada ostaje.

Uglavnom, da Trump i Netanyahu poruše svu iransku civilnu infrastrukturu – sve mostove, pruge, elektrane, sveučilišta, bolnice, škole, stadione, ceste, zračne luke, sportske dvorane, tvornice lijekova i namještaja – da ne spominjemo civilne žrtve, nikada njih dvojica niti itko od njihovih suradnika neće sjesti na optuženičku klupu. Međunarodno kazneno sudovanje je, uostalom, i oduvijek bilo namijenjeno uglavnom za druge, za Srbe, Hrvate i ponekog afričkog diktatora. Trump je sada samo omogućio da to konačno shvate i oni koji to dosad nisu uspijevali.