Proces protiv najpoznatijeg i najutjecajnijeg populista u svijetu nije uspio. Vladajući demokrati u SAD-u nisu uspjeli dobiti dvotrećinsku potporu zastupnika u Senatu američkog Kongresa da bivšeg predsjednika Donalda Trumpa proglase krivim za provalu njegovih pristaša u parlament. Nisu uspjeli onemogućiti Trumpa da se opet kandidira za predsjednika države, što je bio glavni cilj tog političkog procesa.

Tako je propao drugi po redu pokušaj opoziva Trumpa iz redova demokrata, nakon što je u Kongresu neslavno završio i njihov višegodišnji proces na kojem su predsjednika optuživali da radi u dosluhu s Rusijom – jer za to nije bilo nikakvih dokaza.

Inzistiranje demokrata na političkom kažnjavanju Trumpa djelomice je razumljivo. SAD nije nikad doživio takvu provalu u parlament. Slični ekcesi bili su rezervirani za druge zemlje, manje demokratske od SAD-a, pa nitko normalan ne želi da se to nasilje nad Kongresom ponovi. Uzgred, iako je Trump odgovoran za izbijanje prosvjeda pred Kongresom, ishod procesa je pokazao da ne mora biti odgovoran i za nasilno ponašanje dijela prosvjednika.

Međutim, teško je razumljiva težnja demokrata da Trumpa isključe iz političkog života. Čak i da su uspjeli u svom naumu, to ne bi spriječilo pojavu novog Trumpa na američkoj sceni – kao ni izbijanje političkog nasilja koje, ponavljamo, nitko pametan ne želi. I prije njega, u posljednja dva desetljeća, bilo je nadobudnih republikanskih političara i predsjedničkih kandidata, počevši od Pata Buchanana, koji su govorili slično kao Trump. Razlika je samo u tome što je Trump bio prvi politički marginalac koji je i uspio ući u Bijelu kuću. Danas poručuje da će se njegov politički »pokret« u SAD-u nastaviti.

Poput ostalih populista, Trump nije nastao slučajno. On je izraz rastućeg revolta Amerikanaca protiv globalizacije i slobodnog tržišta, koji su urodili »izvozom« američke industrije i radnih mjesta u Kinu, Meksiko i ostale zemlje. Nasilje nad Kongresom 6. siječnja bilo je vrhunac tog bunta. Mnogi obični Amerikanci smatraju da su ih vladajući krugovi napustili i da su im postali zadnja rupa na svirali, jer srednji sloj propada, socijalne nejednakosti rastu, a već 42 milijuna građana prima državne bonove za prehranu. Osim toga, nezadrživi uspon Kine, koja će prije ili kasnije prestići SAD u gospodarskoj snazi, definitivno je uzdrmao vodeći položaj Amerike u svijetu.

Trump, naravno, nije uspio u namjeri da »Amerika postane ponovo velika« za svoje ljude i za svijet. Kod kuće nije bio dosljedan, a i u svijetu se ponašao kao slon u staklarnici, čime je SAD-u povećao broj neprijatelja i otuđio njegove saveznike. Ipak, Trumpovi pristaše i dalje su uvjereni u njegove dobre namjere, smatrajući da nije uspio ponajprije zato što su mu vladajuće strukture četiri godine bacale klipove pod noge.

Dalekovidnim političarima, nakon poraza Trumpa na izborima, glavno bi pitanje trebalo biti koje će mjere poduzeti da se američki sustav popravi i počne raditi u korist svih građana, a ne samo za bogatu manjinu. Trebaju mijenjati uvjete koji su omogućili pojavu Trumpa. Međutim, opozivanjem bivšeg predsjednika demokrati nisu išli na konstruktivno rješenje, nego su pridonijeli zaoštravanju političkih i socijalnih podjela u zemlji.

U svemu tome predsjednik Joe Biden čini se poput svijetle točke. On se držao podalje od procesa u Kongresu i odbijao se javno izjasniti je li Trump kriv za ono za što su ga demokrati optuživali. Kao da nije htio dolijevati ulje na vatru. Naprotiv, njegovo je stajalište da mora zakopavati sve dublje rovove među podijeljenim Amerikancima te vratiti nacionalnu koheziju u trenutku kada je SAD suočen sa zdravstvenom, ekonomskom, socijalnom i klimatskom krizom. Stvaranje novog lica SAD-a bit će za Bidena vrlo izazovna zadaća, jer se bez jačanja Amerike iznutra ne može osnažiti ni njezin utjecaj u svijetu – ni izbjeći nove političke avanturiste.