Gdje se skriva Josip Friščić? / Foto: Ognjen ALUJEVIĆ
Uvjereni kako će put do vlastitih lagodnih pozicija izboriti preko zajedničkih izbornih lista s moćnim HDZ-om, bezbrižno su i opušteno čekali izbore. Bilo im je sasvim svejedno što je stranka u međuvremenu u javnosti stekla etiketu poltronske organizacije bez ikakve vlastite političke osobnosti, bez stava, bez mirisa i okusa
Kažu da drži telefon slobodan za poziv iz vrha HDZ-a, al’ kako to obično biva, baš taj poziv koji čekaš nikako da stigne. Jadranka se ne javlja još od Nove godine kad joj je platio juhicu u Sheratonu, a ni tada nije prošlo baš sjajno. Ništa ga ne pita, ne zanima je šta misli čak ni o važnim potezima poput rekonstrukcije Vlade, on kaže nećemo smjenjivat ljude u vrijeme blagdana, a ona onda – hop, smjene u Vladi između Božića i Nove Godine. Zajednički izlazak na izbore niti ne spominje. Po novinama, pak, HDZ-ovci otvoreno pričaju da im ne pada na pamet šlepati HSS sa sobom na zajedničkim listama jer da tu nema sinergije. Sinergije! Šef HSS-a iskočio bi iz kože od nemoćnog bijesa kada čuje tu riječ. Da sinergija! Josip Friščić sve je uložio u tu vezu. Podržao je Jadranku kad joj je bilo najteže, kad je preuzela Banske dvore i kada ju je Sanader napadao iz svih oružja. Nije joj okrenuo leđa ni kada su drugi u koaliciji razmišljali da sruše Vladu i pretrče u drugi tabor. Kad su je svi pljuvali zbog kriznog poreza, on je bio uz nju. Nije tražio ništa, pa gotovo ništa zauzvrat, samo tih nekoliko fotelja u Vladi i javnim poduzećima. Imao je razumijevanja kad se zbog krize počelo prvo kresati baš po HSS-ovim obećanjima. Ispao je lažljivac i prevrtljivac pred seljačkim biračkim tijelom kojemu je pred izbore obećavao šest milijarda kuna, a sad odjednom nema ni da se isplate dugovi za poticaje. Ušutkao je u stranci svakog tko bi bilo što prigovorio protiv takve popustljive politike, primjerice Marijanu Petir. Na kraju, kad je postalo jasno da ne može ispuniti ništa što je obećao, radije je potpuno okrenuo leđa seljacima i prepustio HDZ-u ministarstvo poljoprivrede nego da okrene leđa Jadranki. A sad mu ona u ta ista leđa zabija – sinergiju! Šef HSS-a i još nekoliko njih u vrhu stranke, poput potpredsjednika i ministara Bože Pankretića i Damira Bajsa, sve su svoje karte bacili na suradnju i zajedništvo s HDZ-om. Uljuljkani u uvjerenju da će im se HDZ znati odužiti za pokornost, slijepu poslušnost i odanost koju su iskazivali na uštrb vlastitog biračkog tijela, pa i dobrog dijela »običnih« članova stranke, šefovi HSS-a zanemarili su i odnose s drugim strankama, i rad na terenu, i rad na ostvarenju svojih predizbornih obećanja, ustvari, zanemarili su politički rad kao takav. Uvjereni kako će put do vlastitih lagodnih pozicija izboriti preko zajedničkih izbornih lista s moćnim HDZ-om, bezbrižno su i opušteno čekali izbore. Bilo im je sasvim svejedno što je stranka u međuvremenu u javnosti stekla etiketu poltronske organizacije bez ikakve vlastite političke osobnosti, bez stava, bez mirisa i okusa. Stranka trgovaca konjima, otvoreno im je šef oporbenog saveza Zoran Milanović predbacio da su, ustvari, sitni šibicari. Za razliku od kratkovidne i uskogrudne politike šefova HSS-a, njihovi »partneri« iz HDZ-a čitavo su vrijeme vodili svoju prepoznatljivu real-politiku. Dok im je HSS trebao, mamili su ga i udovoljavali njihovim sitnim prohtjevima, pazeći pritom da puno više zadovolje šefove stranke nego li njihovo biračko tijelo. Danas, na samom kraju mandata, kada u izbornoj godini procjenjuju i realnu mogućnost da izgube izbore, HDZ-ovci ne žele HSS-ovcima pokloniti dragocjenih šest ili sedam mjesta na listama. Sinergije, izračunali su po anketama, nema. Oni, dakle, koristi od HSS-a nemaju, a to što će HSS imati štetu i što prema posljednjim anketama prag prelazi u svega dvije ili tri izborne jedinice – to je problem HSS-a. Tako to biva kada sinergija stane na put trgovcima konjima. Nije ni čudo što se Friščić zavukao u mišju rupu.
