Kolariću paniću, pletemo se samiću, sami sebe zaplićemo, sami sebe rasplićemo – tako je nekako išao pjesmuljak s početka dječjeg serijala emitiranog još u »mračnim vremenima« sve manje omražene ex Juge. Ali nije sve češće navraćanje srbijanskog predsjednika Borisa Tadića u Hrvatsku niti naglo tropsko zatopljavanje odnosa na relaciji Srbije i Hrvatske, ono što je potaknulo prisjećanje na zarazni »kolariću paniću«. »Sami sebe zaplićemo, sami sebe rasplićemo«, ma, ima li boljeg opisa stanja u HDZ-u?

 Strahovito su se iskompromitirali vodeći HDZ-ovci pokušavajući rasplesti misteriju oko kupnje luksuznog Sanaderovog BMW-a sedmice, srebrne luksuzne grdosije koju nitko u HDZ-u, naravno, uopće nije niti vidio niti zapazio dok im nije stigao gotovo 150 tisuća kuna težak račun za kasko osiguranje.

 Sve u želji da baš sve muljaže, pa i sramotnu epizodu s BMW-om, u potpunosti svale na leđa bivšem šefu i apsolutno se izuzmu od bilo kakve odgovornosti i krivnje, dužnosnici HDZ-a upetljali su se u priču prepunu kontradiktornosti i očitih laži.

Priča o BMW-u najeklatantniji je primjer petljanja i skrivanja istine od strane vrha HDZ-a, i po svemu sudeći dokaz da je financiranje vladajuće stranke bilo daleko od zakonskih regula.

Dakle, kad je pukla vijest o BMW-u, negdje u proljeće 2009. godine, glasnogovornica stranke Sunčana Glavak zaklinjala se kako je auto kupljen od članarina. Neki drugi dužnosnici bliski Sanaderu puštali su u medije vijesti da je auto voljenom vođi kupio odani američki ogranak HDZ-a. Samo koji dan kasnije i glasnogovornicu stranke i američke HDZ-ovce demantirao je tadašnji glavni tajnik Ivan Jarnjak objašnjavajući da je BMW kupljen po principu »staro za novo«, uz nadoplatu. Sanader je auto odlučio prodati i na neko vrijeme je čitava stvar pala u zaborav. No, čim je kapetan duge i nemirne plovidbe napustio brod u oluji, njegova je posada počela u javnost plasirati informacije kako je BMW produkt arogantnog i bahatog ponašanja bivšeg šefa, kako ga je kupio za keš u inozemstvu uopće ne pitajući za mišljenje Predsjedništvo stranke, i kako je očito da je kupljen iz crnih fondova koje je punio Sanaderov »paralelni sistem«. Na tom tragu nastupio je početkom ovoga tjedna, u žaru saborske rasprave, i saborski zastupnik HDZ-a Goran Marić. On je, braneći stranku od oporbenih napada zbog kupnje BMW-a te državnu reviziju od primjedbe da tu kupnju uopće nije registrirala, ustvrdio kako novac od prodaje luksuzne bembure stranka nikada nije vidjela jer novac nije nikada sjeo na stranački račun.

Tko je tu kome platio? Na koji račun i s kojeg računa? Zašto je HDZ legalno platio kasko i carinu ako je auto kupljen kešom na čudan način? Kako to da nitko od vodećih HDZ-ovaca već tada nije pitao odkud se stvorio BMW? I kojim je novcem kupljen ako nije onim iz stranačke blagajne? I zašto ništa od toga nije registirala uzorita državna revizorica Šima Krasić? Odgovori na sva ova pitanja definitivno nisu jasni nakon najnovijih izjava Jarnjaka, Bačića i Marića, ali je savršeno jasno da se HDZ u priči oko Sanaderovog BMW-a zapetljao kao pile u kučine.