– Optičko kabliranje?! U šest mjeseci ćemo ići u to s HT-om ili bez njega, trajat će tri godine, četiri i pol milijarde kuna košta. Novac – nikakav problem, već je nekoliko grupa investitora bilo kod mene anticipirajući rezultat izbora! 

    – Četiri hidroelektrane na Savi? Meni najdraži projekt koji ćemo ostvariti kad dođemo na vlast! Plus nizinska pruga prema Rijeci! Četiri milijarde kuna, financije – eurofondovi, strateški domaći ili strani partneri. 

    – I kakva rupa u proračunu će nastati kada oslobodimo od poreza reinvestiranu dobit?! Kakva rupa! Pa porez na dobit je samo 20 posto, a povrat od investicija 40 ili 50 posto. To su neznalice koje ne vide širu sliku… 

    Suveren i samouvjeren, pun sebe, siguran da u malom prstu ima sva rješenja, bahat ali sveznajuć, strog ali pravedan, arogantan prema rijetkima u dvorani koji su se usudili ne složiti s njegovim stavom, uvijek s nekom nadopunom na svaku rečenicu koju bi izgovorili također prisutni, ali kraj njega nezamjetni i bljedunjavi Zoran Milanović ili Branko Grčić – Radimir Čačić nametnuo se kao apsolutni vladar pozornice, ključna i nezamjenjiva karika Kukuriku saveza. Svi koji su odgledali Čačićev performans u Varaždinu mogli su nakon svega zaključiti samo jedno – svaka čast Zoranu, ali bez Ratka koji jedini barata tom najvažnijom, gospodarskom materijom, propadosmo nakon izbora u ovoj krizi. 

    Niti jedna gesta te srijede nije odavala pokolebanog, uzdrmanog ili opterečenog čovjeka, čovjeka koji se samo dan ranije po prvi put na sudu suočio s optužbom da je skrivio smrt dvoje ljudi u prometnoj nesreći. Niti jednim migom Čačić nije davao do znanja da ga je iole uznemirio poziv novinara iz Jutarnjeg lista koji su otrkili zataškanu priču o tome da je i ljetos imao još jednu prometnu nesreću, ovaj put morsku havariju skrivljenu ponovno zbog njegove vlastite nonšalancije prema uzusima ponašanja u (pomorskom) prometu. Dok je nadahnuto u Varaždinu govorio o tome kako će Kukuriku koalicija uvesti red u državu i neće dozvoliti da poduzetnici »osnivajući tvrtke na ujne i tetke« zaobilaze zakonska rješenja i dugove državi, Čačić nije imao nikakav problem s tim što je i sam koji mjesec ranije hladno zaobišao zakonske odredbe i nije prijavio posadu i putnike na vlastitoj jedrilici registriranoj u komercijalne svrhe! 

    Ako mu je u uhu i zazvonila rečnica njegovog koalicijskog kolege Grčića o tome kako »mora prestati lov u mutnom« i situacija u kojoj zbog nepostojanja poreza na imovinu socijalne nakande često odlaze onima koji sa strane imaju ogromne stanove, vile i jahte, Čačić baš ničim nije pokazao da lovom u mutnom smatra i to što je dan ranije pred sudom u Mađarskoj prijavio smiješna primanja od svega 5.144 kuna neto, a prešutio i tu svoju jahtu koju je ljetos nasukao, i prihode od dividendi Coninga, Varaždinske banke, Kraša, Erste banke… 

    Radimir Čačić klasičan je primjer(ak) političara s povijesnom, spasiteljskom misijom, duboko uvjeren da je jedini čije je znanje i sposobnost dovoljno da izvuče iz krize ovu jadnu zemlju koja, eto, nije ni svjesna šta ima. A zato što je takav, jedinstven i nezamjenjiv trebao bi, valjda, biti lišen tričarija poput poštivanja zakona koji su ipak pisani prvenstveno za obične ljude a ne za njega, Ratka Nezaustavljivog. 

    I nije Čačić ni prvi ni zadnji koji smatra da bi trebao biti nedodirljiv jer je nezamjenjiv, takvih sa »mesijanskim kompleksom« smo se, hvala na pitanju, nagledali na ovim prostorima. Jedan od posljednjih u nizu već se dobro navikao na zatvorski ritam Remetinca. Misle li doista Čačić i njegovi u Kukuriku koaliciji da Hrvatskoj već nije pun kufer nezamjenjivih, nedodirljivih i nezaustavljivih?