Dobar dan. Doviđenja!, poručila je nekidan, uz široki osmijeh, predsjednica Vlade Jadranka Kosor novinarima koji su je pokušali priupitati o najnovijim milijune eura teškim sumnjama na mito u postupku reorganiziranja odnosa u Ini na relaciji MOL – Vlada, koje USKOK stavlja na dušu njezinom prethodniku Ivi Sanaderu. 

Kosoričino »Doviđenja« mnoge je neodoljivo podsjetilo na ono Sanaderovo »Doviđenja, i hvala na suradnji« koje se, eto, približilo. Samo nas dani dijele od spektakularnog povratka bivšeg premijera, omraženog među narodom a još omraženijeg među bivšim prijateljima i suradnicima, na političku scenu Hrvatske. Da, da, na političku scenu.

Svatko tko misli da će rešetke remetinačkog pritvora spriječiti Sanadera da u javnost plasira svoju stranu priče, poprilično je naivan. Dosada niti jedan iskaz koji je uzeo USKOK nije ostao tajan, pa neće ni Sanaderov, a Sanaderovi bivši suradnici na čelu s premijerkom Kosor, mogu se samo nadati da će se istražni zatvor za Sanadera odužiti barem do predizbornog raspuštanja Sabora pa da im bivši šef neće dobiti priliku da se obračunava s njima direktno iz saborske klupe, na koju još ima pravo. 

Bilo kako bilo, dobije li najnovija USKOK-ova sumnja da je Sanader uzeo deset milijuna eura mita u poslu s MOL-om svoju konkretizaciju u vidu optužnice i sudskog procesa, premijerka Kosor teško će moći izbjeći ponovni susret s bivšim šefom. 

Na Sanaderovu strategiju obrane u tom slučaju, naime, ne treba čekati njegovo vraćanje u Hrvatsku niti vući za rukav njegove odvjetnike: vrlo jasno ju je iznio sam Sanader još prije osam mjeseci, svjedočeći pred saborskim Istražnim povjerenstvom za privatizaciju Ine.

Upravo je Jadranka Kosor tada bila glavna Sanaderova meta, njegova crta vlastite obrane koju je zasnivao na dvije teze. Prva je da niti jednu krupnu političku odluku, pa tako ni ovu o izmjenama dioničarskog ugovora između MOL-a i Vlade RH, nije donosio sam nego je o svakoj u više navrata raspravljalo Predsjedništvo HDZ-a, koordinacije Vlade, uži kabinet Vlade, i na kraju sama Vlada. 

Druga je Sanaderova teza na povjerenstvu za Inu, za aktualnu premijerku još neugodnija, bila da je MOL-ovo preuzimanje glavne riječi u Ini omogućila ne Vlada nego – Fond hrvatskih branitelja, na čelu sa Jadrankom Kosor kao predsjednicom Upravnog odbora Fonda.

Da Fond hrvatskih branitelja nije prodao svojih sedam posto dionica Ine mađarskom MOL-u, tada Mađari ne bi stekli veći vlasnički udio od onoga koji ima Vlada RH i Vlada ne bi morala ići u izmjene dioničkog ugovora.

»Ja sam inzistirao na tome da Vlada ne proda svoje dionice… nisam sugerirao niti utjecao na odluku Fonda branitelja da proda svoje dionice… Fond je tu odluku donio sam«, samo je dio Sanaderovih vrlo lukavo sročenih izjava pred Povjerenstvom za Inu koje više nego jasno otkrivaju strategiju njegove obrane.

»Svi su ministri bili upoznati sa detaljima ugovora o Ini, a Jadranka Kosor bila je po mojoj odluci uključena u radnu grupu koja je pripremala ugovor s MOL-om u završnoj fazi pregovora… niti jedan ministar s integritetom ne bi glasao za dokument o kojem ne zna o čemu se radi«, još je tada dodavao ulja na vatru Sanader. 

Predsjednica Vlade Kosor, kao ni ostali ministri koji su osim Polančeca bili uključeni u proces dogovora oko preuzimanja Ine od strane MOL-a, a radi se o Ivanu Šukeru i Marini Matulović Dropulić, neće se još dugo moći braniti šutnjom a kad progovore ostat će im težak izbor između tri loše varijante očitovanja.

Prva je da kažu kako su, doista, kako tvrdi Sanader, bili upoznati sa svime i da su tada dobrima smatrali ugovore, koje danas pokušavaju promjeniti.

Druga je da priznaju da tada nisu radili svoj posao i da nisu pojma imali za što dižu ruke, a treća je da sami sebe proglase kukavicama koje se nisu usudile proturječiti Sanaderu pa su glasali i za ono što ne podržavaju.

Varijante su, dakle, ili da sami sebe proglase nevjerodostojnim ljudima koji se okreću kako vjetar puše, ili da se očituju kao neznalice i ignoranti ili kao kukavice. Niti jedna baš nije neki kapital za nadolazeće izbore.