Zoran Milanović i kao građanin i kao političar ima pravo sam odlučiti hoće li se odazvati pozivu Hrvatske biskupske konferencije, ima pravo na svoje mišljenje o liku i djelu Josepha Ratzingera, na svoja uvjerenja vjerska ili ateistička, na svoje stavove o djelovanju Katoličke crkve u cjelini i njezine »podružnice« u Hrvatskoj. Jednako tako, ima puno pravo kao šef glavne oporbene stranke i pretendent na poziciju premijera donijeti procjenu hoće li i kakve posljedice na njegov politički rejting i rejting SDP-a imati njegova odluka da se susretne ili da izbjegne susret s Papom. Sam je, ili u dogovoru sa suradnicima, mogao procjeniti hoće li biračko tijelo na koje »puca« SDP honorirati ili kazniti njegov dolazak ili nedolazak u Hrvatsko narodno kazalište na taj društveni događaj. Ali petljanje u kakvo se šef SDP-a upustio ne odgovorivši na poziv HBK sve do tri dana pred dolazak Pape, da bi onda javno preko medija poručivao kako će se rado odazvati i da »duboko poštuje Papu«, i još optuživao »zna se« koga da mu smješta…To su potezi koji odaju nezrelog i neodlučnog političara koji nije naučio na vlastitim greškama.

  »Izborna kampanja HDZ-a za izbore 2007. godine bila je koncipirana na jedan način sve do gostovanja Milanovića u emisiji Nedjeljom u 2 i izjave kako nije dao da mu dijete ide na vjeronauk. Sanader je nakon toga na sjednici Predsjedništva HDZ-a objavio kako potpuno okrećemo kampanju: SDP-ov anticrkveni element ide u središte cijele priče«.

  Ovu priču ispričao nam je jučer jedan »insider« prošle HDZ-ove predizborne kampanje u kojoj su Sanader i drugi HDZ-ovci do krajnjih granica manipulirali tu Milanovićevu izjavu, doslovno stvarajući histeriju oko opasnosti od povratka na vlast »crvenih kojima ništa nije sveto i koji će zabraniti i vjeronauk i križeve, skoro pa u ilegalu stjerati i samu Katoličku crkvu«. Pretjerivanje na skupovima HDZ-a bilo je toliko da su se SDP-ovci tome grohotom smijali odmahujući rukom: »Ma tko će u to povjerovati!«. A upalilo je. Sanader je, unatoč anketama koje su mjesecima bile na strani SDP-a, dobio izbore, između ostaloga i na toj manipulaciji vjerskim osjećajima dobrog dijela građana.

  Privilegija je mudre manjine da uči na tuđim greškama, većina ljudi uči na vlastitima, a oni koji ne uče uopće imaju ozbiljan problem.

  No, Milanovićevi potezi u ovom su trenutku, ipak, stvar njega samoga, njegove stranke i eventualno njihovih simpatizera, građanima u Hrvatskoj »ni iz džepa ni u džep« ako Milanović dođe ili ne dođe na susret s Papom.

  Sama organizacija Papinog posjeta, međutim, druga je priča koja itekako izbija novac iz džepova građanima, i vjernicima i onima koji to nisu. Prema službenim podacima koštat će šest milijuna kuna državu, šest milijuna Crkvu, i još dva milijuna Grad Zagreb – dakle, porezne obveznike koji financiraju sve te institucije. Stoga je nedopustiva politizacija u koju su se upustili organizatori skupa iz Vlade i HBK, fokusirajući već tri dana čitavu priču oko Papinog dolaska na politička prepucavanja oko toga tko će doći, tko neće, tko je i kako javio organizatorima da dolazi ili ne. Tri puta u dva dana komentirala je Jadranka Kosor sa zluradim smješkom nedolazak oporbenih čelnika u HNK, a inače neprimjetni glasnogovornik HBK do u detalje je objašnjavao medijima da je neka tajnica iz Sabora otkazala Milanovićevu pozivnicu.

 Građani ne financiraju Papin dolazak da bi HDZ na njemu radio kampanju, a hrvatskim bi biskupima bilo bolje da su, u skladu sa socijalnim naukom Crkve, Papu odveli na burzu rada nego li među elitu, u svilu i kadifu HNK. I tamo bi ga, nažalost, dočekalo više od tristo tisuća ljudi, baš onoliko koliko bi ih se u nedjelju trebalo okupiti na zagrebačkom hipodromu.