Po tko zna koji put: tresla se brda, rodio se miš. Velika oporbena halabuka koja se ispočetka digla oko afere s kaznenom prijavom protiv Slavka Linića i posebno oko tvrdnji bivšeg potpredsjednika Vlade Damira Polančeca da je vrh policije inicirao prijavljivanje oporbenjaka, slegla se u svega nekoliko dana.

   Vještim manevrom, koristeći svaku rupu u zakonu i saborskom poslovniku, HDZ-ova većina u Saboru uspjela je na dulji rok odgoditi raspravu o oporbenom zahtjevu da se osnuje istražno povjerenstvo koje bi ispitalo sve okolnosti anonimke koja je digla na noge riječki SDP i čitavu oporbu. Budući da se po Zakonu o istražnim povjerenstvima može o osnivanju povjerenstva odlučiti sve dok kraja iduće sjednice Sabora, to HDZ-u ostavlja prostora da odugovlačeći sa trajanjem aktualne sjednice odgodi raspravu čak za jesen. Da se kukuriku koalicija u svom zahtjevu pozvala na članak 204. saborskog Poslovnika, koji propisuje da se točka mora staviti na dnevni red odmah ako to zatraži jedna trećina zastupnika, stvari bi danas izgledale malo drugačije.

   No, umjesto da inzistira na svom zahtjevu da se Sabor što hitnije izjasni o osnivanju istražnog povjerenstva koje bi provjerilo jednu od najtežih optužbi za zloporabu policijskog sustava u političke svrhe, oporba se odlučila zadovoljiti sa istragom koju će provesti Odbor za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost.

   Pa što, istraga je istraga, reći će laik, međutim i nije baš tako. Istraga koju bi vodilo istražno povjerenstvo odvijala bi se pred očima čitave javnosti, u njoj bi sudjelovali zastupnici s obje strane političkog spektra što znači da bi se pred povjerenstvom našli svi ključni akteri – od Polančeca, preko Linića, ministra Tomislava Karamarka, ravnatelja policije Olivera Grbića sve do glasnogovornika policije Krune Borovca. Svi bi oni na sjednicama istražnog povjerenstva morali izdržati javno unakrsno ispitivanje zastupnika suprotstavljenih političkih opcija, svako vrdanje, svako uskraćivanje odgovora bilo bi zabilježeno. I još bi se nakon toga u Saboru na plenarnoj sjednici ponovno vodila politička rasprava o zaključcima povjerenstva. Jednom riječju, bila bi to odlična prilika da se pred očima javnosti ispita svakoga od umješanih osoba o tome je li prijava protiv Linića uistinu plod politizacije i zloporabe rada policije, ili su i Linić i Polančec svojim neargumentiranim kritikama teško oklevetali vrh policije, MUP-a i Vlade. Svatko bi rekao svoje, pa nek narod u konačnici donese svoj stav.

   Istraga, odnosno nadzor koji će provesti peteročlana radna skupina Odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnnost sasvim je drugačijeg karaktera: provodit će se iza zatvorenih vrata, javnost neće moći saznati detalje o odgovorima uključenih aktera na pitanja koja će postavljati zastupnici, sve članove Odbora koji sudjeluju u nadzoru obvezuje čuvanje službene tajne te o onome što su otkrili u postupku nadzora neće moći govoriti javno.

   Na kraju, o nalazu radne grupe raspravljat će, ponovno daleko od očiju i ušiju javnosti, samo članovi Odbora, Sabor neće dobiti izvještaj o tome što se uistinu dogodilo. Treba li uopće napomenuti kako vladajuća većina ima većinu i u radnoj skupini te kako je zaključak i ovog nadzora unaprijed vrlo predvidljiv?

   Još jedna instanca na kojoj bi se trebao rješavati ovaj problem – sjednica Vijeća za nacionalnu sigurnost – također ne daje pretjerano velike naznake da će biti učinkovita. Ured Vijeća za nacionalnu sigurnost, tijela koje bi trebalo prikupiti sve materijale i pripremiti sjednicu, još nije niti započeo s radom jer mu nije niti stigao nalog da se pripremi sjednica. Prema saznanjima Novog lista, a i ostali mediji zasad ništa o tome ne javljaju, nitko od aktera koji su priču otvorili niti od onih koji su prozvani, dakle niti Polančec, niti Linić, niti Grbić niti Karamarko, zasada nisu pozvani dati iskaz u nekakvoj istrazi.

   Po svemu sudeći, uspješno se radi na tome da ova priča padne u zaborav.