Da nije žalosno, bilo bi smiješno oko čega se u Hrvatskoj danas svađaju dvoje najviših dužnosnika na vlasti, predsjednik države i premijerka.

Predsjednica Vlade koja je prije šest mjeseci predložila proračun i čiji je vladajuća većina u parlamentu taj isti proračun predložila, danas nabija na nos predsjedniku države da je »đeparac« koji mu je Vlada dala prevelik, čak 37,4 posto veći nego prošlogodišnji. 

Da je Jadranka Kosor iole odgovorna predsjednica Vlade danas bi do zadnje kapi krvi branila odluku svoje vlastite Vlade i parlamentarne većine da Josipoviću na raspolaganje dade 55,5 milijuna kuna. Jer, ako je to previše, ako je ocjena svih stručnih službi i resornog ministarstva financija bila da Josipovićev ured treba znatno manje novca, zašto mu je Kosor u startu dala 13 milijuna kuna više?

Pa nisu joj to čačini novci da ih dijeli kako joj padne na pamet! Stvar je vrlo jednostavna: ili je Josipović, kad je tražio povećanje budžeta, imao za to dobre argumente ili nije. Ako je imao dobre argumente koje je Vlada uvažila, onda Kosor sada treba braniti odluku svoje Vlade.

Ako nije imao argumente, nije mu u startu imala pravo odobriti povećanje i sada je dužna, kada već tvrdi da je Ured predsjednika rastrošan, odmah Josipoviću skresati novac na svakoj stavci koja je prenapuhana. 

Cijela istina

No, jasno je da problem ili barem glavni problem nije u tome da Ured predsjednika razbacuje novac. Napadom na Josipovića da je rastrošan Kosor je samo izbjegla jasno i precizno odgovoriti na njegovu raniju kritiku da je hrvatski proračun netransparentan.

Prema podacima International Budget Partnershipa iz Washingtona i domaćeg Instituta za javne financije Hrvatska je u otvorenosti i transparentnosti proračuna ostvarila indeks 57 na ljestvici do 100. Strani i domaći stručnjaci proučili su Kosoričin proračun za 2009. godinu i zaključili da je netransparentniji od poraračuna za 2008. godinu kada je index koji je Hrvatska ostvarila bio nešto bolji, 59.

Zaključak je da Hrvatska, poput još 33 države koje su istraživane, građanima daje »samo neke informacije« o trošenju proračunskog novca. Sedam država, od ukupno 94 koje su proučavane, daje svojim građanima »opsežne informacije« o trošenju novca, sljedećih 13 država daje »značajne informacije«.

Samo kraći uvid, na koji smo potrošili tri sata, pokazuje, npr., da je na tri fantomske stavke, koje se u proračunu kriju pod šiframa »ostali nespomenuti rashodi poslovanja«, »ostali financijski rashodi«, te »ostali rashodi za zaposlene« u proračunu Hrvatskog sabora za 2011. godinu osigurano 97.472.000 kuna. Ukupni proračun Sabora za ovu godinu iznosi 332,5 milijuna kuna. Dakle, gotovo trećina novca koje troše Sabor i njegova dva povjerenstva – za izbore i za sukob interesa – odlazi na normalnom čovjeku potpuno nerazumljive svrhe. 

   Svaka prodavačica u dućanu, kumica na pijaci, svaki zavarivač u škveru i vozač autobusa morao bi moći u proračunu jasno pročitati na što točno država troši njihov mukom zarađeni novac. Zato neka se Kosor i Josipović bolje pozabave »ostalim« nego što se nabacuju postotcima.