Slobodni i pošteni izbori, ta je sintagma sveto pismo, prvi preduvjet demokratskog ustavnog poretka, te, logično, i prvi politički kriterij Europske unije koji trebaju ispuniti zemlje kandidatkinje. Bez provođenja slobodnih i poštenih izbora nema se, jel’te, što razgovarati o primanju neke zemlje u zajednicu slobodnih i naprednih naroda.

   Od studenog 2005. godine, kada je EU otvorila pristupne pregovore s Hrvatskom a Europska komisija dalo prvo izvješće o stanju napretka Hrvatske na putu dostizanja europskih kriterija, nikada nije došla u pitanje činjenica da se u Hrvatskoj provode slobodni i pošteni izbori. Naravno, imali su iz Europe čitav niz prigovora na izborne utakmice u Hrvatskoj, upozoravali na nesređene biračke popise, na dvostruke glasove i mrtve birače, na nedovoljnu zastupljenost manjina u tijelima lokalne samouprave, na postizborne muljaže s mandatima. Sve to, ipak, u dosadašnjim izvješćima Europske komisije nije ugrožavalo ocjenu o tome da Hrvatska u načelu ispunjava temeljni demokratski kriterij, da provodi slobodne i fer izbore.

   Posljednjih tjedana vrh HDZ-a, isti onaj koji se javno na sve strane busa u europska prsa i svima ostalima propovijeda važnost i značaj te Europe »kojoj Hrvatska oduvijek civilizacijski i kulturološki pripada« i u čije se krilo pod svaku cijenu treba vratiti, ispod žita se svojski trudi pogaziti upravo taj osnovni kriterij za ulazak u EU – provođenje slobodnih i fer izbora.

   Zakulisne muljaže s prekrajanjem izbornih jedinica kojima je isključivi cilj osvajanje pokojeg mandata više za HDZ, i to svega koji mjesec pred izbore, uz hladnokrvno zanemarivanje pristojne demokratske prakse da se izborno zakonodavstvo ne mijenja u izbornoj godini, prvi su korak prema kršenju i europskih i domaćih ustavnih normi o fer izborima. Ako se tome pridoda i potpuno ignoriranje upozorenja pravne struke, pripadnika manjinskih zajednica i nevladinih organizacija da su odredbe izbornog zakonodavstva o glasanju nacionalnih manjina protuustavne i diskriminirajuće, jasno je da su vladajući dobrano zašli na tanak led kad je riječ o slobodnim i poštenim izborima. Izborne odredbe koje ne omogućavaju jednak status, odnosno dvostruko pravo glasa, pripadnicima različitih nacionalnih manjina nego samo nekima, a uz to i dodatno diskriminiraju različite političke opcije unutar jedne, srpske nacionalne manjine, sasvim jasno krše čitav niz temeljnih ustavnih načela: od ravnopravnosti građana, poštenih izbora, preko jednakih izbornih šansi, ravnopravnog položaja manjinskih zajednica, do političkog i društvenog pluralizma.

   Svojim odnosom prema temeljnim pravilima izborne utakmice lideri vladajućeg HDZ-a pokazali su kako su spremni staviti na kocku toliko puta deklariranu europsku budućnost Hrvatske samo kako bi sebi i svojim partnerima osigurali barem ublažavanje izbornog poraza, ako već ne ostanak na vlasti.

   U tome im zdušno asistira (ne)Ustavni sud. Umjesto da ukine Zakon o izbornim jedinicama, za koji su neosporno utvrdili da više ne ispunjava ustavne kriterije, i tako prisili Sabor da u razumnom roku, bar godinu dana pred izbore, donese novi zakon, Ustavni sud dao je tek preporuku parlamentu da razmotri promjenu tog propisa. Kad je, pak, riječ o izbornom zakonodavstvu za manjine, Ustavni je sud odlučivanje o toj izrazito važnoj problematici o kojoj također ovisi regularnost izbora, bez ikakvog objašnjenja odgodio na neizvjestan rok. Iako su još u veljači primili ozbiljne prigovore SDF-a, HHO-a i GONG-a na odredbe izbornog zakonodavstva za manjine, ustavni suci dali su si vremena do 11. travnja da sazovu prvu savjetodavnu sjednicu, a kada će donijeti odluku o tom važnom dijelu izbornog zakona – nitko ne zna. I ustavnim sucima, kao i vladajućima, činjenica da smo debelo u izbornoj godini a da nemamo s Ustavom usklađenog izbornog zakonodavstva očito ne predstavlja baš ništa.