Postoji li politička korupcija, sasvim je suvišno pitanje u Hrvatskoj. Uskok istražuje? DORH se uključio? Pa to su tako lijepe vijesti, dobro da su se sjetili. Trebalo je samo desetak saborskih zastupnika, koji su iznenada i ničim izazvani promijenili stranački dres, pronašli naknadnu pamet i shvatili da je baš Milan Bandić nešto najbolje što se ikada dogodilo u hrvatskoj politici, trebalo je samo nekoliko godina tih sumnjivih pretrčavanja, pa da u Uskoku shvate da nešto možda i nije u redu. Tragikomično je što pokretanja istrage vjerojatno ne bi ni bilo da nije predsjednik HSS-a Krešo Beljak odlučio prijaviti svog dojučerašnjeg stranačkog kolegu Mladena Madjera Uskoku zbog prelaska u naručje sveprisutnom gradonačelniku Zagreba, koji na otvorenoj sceni uživa titulu prvaka političkog klijentelizma kakva još nija viđena u nekoj uređenoj i stabilnoj demokraciji bilo gdje na svijetu.

Plenkoviću takvo što ne pada na pamet, on se jučer ponovo pravio zbunjen i zadovoljio se konstatacijom kako on osobno s ovom političkom trgovinom nema nikakve veze. Nije ga briga što od nje itekako ima koristi. A i sam je itekako uprljao ruke, dovoljno je samo spomenuti slučaj Tomislava Sauche i Vrdoljakovog HNS-a. U ovom teatru apsurda čovjeku gotovo dođe da se sažali nad sudbinom jedinog političara u Hrvatskoj koji je osuđen zbog političke korupcije. Riječ je o Željku Sabi, koji je u zatvoru proveo nešto manje od osam mjeseci. Kaže Sabo kako je u njegovom slučaju hrvatsko pravosuđe reagiralo nezamislivo brzo i efikasno. Osuđen je u roku od 5 mjeseci, Vrhovni sud je za dva i pol mjeseca riješio žalbu, a Ustavni sud dodatnu žalbu za 22 dana. I teško se ne složiti s njim kad misli da bi njegov slučaj trebalo ponovo otvoriti, jer nije u redu da samo on bude osuđen. Realno, lijeka nema niti će ga biti. Prijedlog da se zakonom zabrani pretrčavanje s mandatima načelno nije loš, ali je to preblaga mjera. Trebalo bi im doživotno zabraniti bavljenje politikom. A to je samo teoretski moguće, jer ipak oni sami sebi pišu i određuju zakone. Takvi nisu slučajno. Valja im misliti o sebi, svojoj plaći, funkciji, fotelji, mirovini… A što drugo od njih očekivati?