A kako je tek nama? Skrštenih ruku gledati anemične frazetine hrvatskog – »a što mislite kako je meni« – premijera Andreja Plenkovića, koji se u trenutku slabosti požalio na okrutne životne okolnosti žongliranja s Agrokorom. A nije ni nama lako. Jer slušajući njega, netko slabije upućen bi mogao pomisliti kako je Agrokor najveća hrvatska pobjeda još od završetka Domovinskog rata. Gospodarski Bljesak i Oluja kojim je hrvatska Vlada odbacila cunami što je prijetio progutati svakog poduzetnika u ovoj zemlji i na cestu istjerati 40.000 mizerno potplaćenih radnika i još najmanje toliko članova njihovih obitelji. Ovako se to nije dogodilo i oni, sretni kao i ranije, preživljavaju s dvije i pol do tri tisuće kuna crnčeći desetak sati dnevno u skladištima, trgovinama i tvornicama Ivice Todorića. A kako je tek njima? Vjerovati kako se nezgode događaju, propusti nižu, a neznanje prikazuje kao vrlina značilo bi vjerovati hrvatskom premijeru. Kojeg na njegovu žalost stvarnost demantira.
Danas je sasvim jasno, famozni lex Agrokor s kojim se toliko hvale, tvorevina je prepuna rupa i previda. Ante Ramljak nije slučajno dobio faraonske ovlasti. Tajnoviti kreatori Zakona propustili su izrijekom utvrditi kako isti ne bi smio zapošljavati tvrtke u kojima je radio i davati im milijunske poslove, sve to bez natječaja i bez ikakvog ograničenja u sukobu interesa. Bez straha od možebitne kazne, jer nje i nema u lex Agrokor. Tako je čovjek došao na čelo feuda i počeo upravljati kmetovima, sve po zakonu. Prvi koji su trebali skužiti kako stvari s Ramljakom baš i nisu etične trebali su biti upravo Plenkovićevi ljudi i on osobno. Ali oni valjda ni danas ništa ne bi znali da u medijima nisu pročitali iznose koji se isplaćuju savjetnicima, onima iz Ramljakove bivše, a možda i buduće tvrtke. Premijer tvrdi da nije znao, a kad je doznao, odlučio je stvari pažljivo ispitati i uludo potrošiti dva tjedna kako bi iznudio Ramljakovu ostavku i to zato što mu je nije ni smio dati, opet zbog jednog drugog propusta hrvatske Vlade, koja je prekasno shvatila kako uvjeti roll-up kredita između ostalog propisuju i to da se Ramljaku ne smije dati otkaz, jer bi onda i rokovi otplate kredita došli u pitanje. I to je omogućio lex Agrokor.
Dva tjedna je zato Plenković potrošio kako bi na laganoj vatrici pržio Ramljaka, a onda kad je ovaj dao ostavku, prekasno je shvatio da nema koga imenovati za nasljednika, pa je uzeo dodatni time-out, kao da vremena ima na bacanje. Jer su i tu sitnicu zaboravili napisati u gospodarskom »Bljesku« i »Oluji«. Ramljak nije imao zamjenika koji bi bio uključen u posao i mogao odmah uskočiti, pa bi sada i to mijenjali i umjesto jednog imenovali dvojicu. Za svaki slučaj. Naravno da ta trenutno neimenovana dvojica također mogu upasti u gadan sukob interesa ako krenu dijeliti sebi i svojima milijunske poslove. Kao što je radio Ramljak, jer će i oni to moći po slovu lex Agrokor, koji je sama napisala, kako to ona tvrdi, potpredsjednica Vlade Martina Dalić. A ona pak ništa nije kriva ni odgovorna i premijer je neće smijeniti.
