Vrag je u detaljima. A oni govore da je parlamentarna demokracija tek iluzija društvenog uređenja kojeg imamo. U stvarnosti vlada onaj tko najbolje može koncentrirati moć, pojedinac ili grupica ljudi, onaj tko može utjecati na praktično sve što se zbiva u državi. Tako je vladao Ivo Sanader. On to i priznaje na više mjesta. Primjerice kad nadmeno kaže: »Dozvolite mi da vam objasnim model vladanja.« Potkralo mu se, možda i nesvjesno, prešutno priznanje kako on zna model, zna držati ljude na uzdi, okupiti ih oko sebe, učiniti poslušnima i podložnima manipulaciji svake vrste. Već u sljedećem trenutku istu činjenicu o koncentraciji moći u vlastitim rukama, koristi kao opravdanje: »Dnevno donosite desetine, stotine odluka, nisam sve mogao znati.« Pa onda opet u dijalogu na temu ponižavanja Šeksa pokazuje kako unutarstranačka demokracija nije postojala u stranci koja je pod Sanaderovim vodstvom vladala Hrvatskom osam godina. 

    – Nisam ja ponižavao Šeksa, pa on je bio prvi predsjednik Sabora. A zašto nije imenovan u drugom mandatu? Pa nije. Zašto to ne bi bio Luka Bebić. Po čemu je on lošiji? 

    Sve to govori on, jedan i jedini, Ivo Sanader i ne skriva kako je odlučivao o svemu bitnom u Hrvatskoj. O ljudima, njihovim karijerama i sudbinama, Šeksu ili Bebiću, nasljednici u stranci, Kalmeti ili Jarnjaku, LNG-u na Krku ili Pločama, svim tim poltronima i ulizicama, kako ih je i sam prešutno tretirao u emisiji. Jer, znao je da su takvi, ali ih nije dirao, eto, nije imao boljih. 

    Razmjenjivao je i SMS-ove s Mladenom Bajićem, kaže da ih i dalje čuva u mobitelu, što je daleko važniji podatak od slika, koje mu je navodno državni odvjetnik poklonio. Umjesto slika pravo je pitanje što se Bajić ima dopisivati s premijerom, tko god to bio, ako već imamo na vlasti teoriju o nezavisnom i autonomnom Državnom odvjetništvu, koje primjenjuje nultu toleranciju na korupciju. Slijedom toga, trebalo bi doznati koliko je SMS-ova Bajić razmjenio s Jadrankom Kosor kao premijerkom. Odnosno zašto državni odvjetnik praktično ništa ne radi nakon izbora, zašto selektivno oslobađa ili tereti ljude u postupcima protiv Ive Sanadera, pa izbjegava optužiti Kalmetu ili Jarnjaka. Možda mu je Zoran Milanović zaboravio poslati SMS? Ako stvari funkcioniraju na taj način, onda i aktualni premijer ima ozbiljan problem, jer povjerenje u ovom mandatu Bajiću nije dao Sanader, već Kukuriku koalicija. 

    Zbog ovakvih detalja isplatilo se gledati što danas Sanader ima reći. On je, govoreći o sebi, neizravno govorio o Hrvatskoj od 2003. do 2009, ali i Hrvatskoj danas. Onako samodopadan i samouvjeren, koristio je svaku priliku dopasti se gledateljima, pokazujući zašto je dva puta dobio parlamentarne izbore. Jest pogazio vlastita obećanja i uhitio Gotovinu, jest odustao od ZERP-a, predao Mađarima upravljanje Inom, dvaput počinjao graditi Pelješki most i jednom autocestu do Dubrovnika, iako za to nije imao novce, jest prepustio željeznice i brodogradilišta propasti, za sve to podignuo ogromne kredite, pa doveo Hrvatsku do dužničkog ropstva, jest stvorio sustav izvlačenja novca iz državnih poduzeća u kojem su sudjelovali mnogi od njegovih poltrona i ulizica, jest on… 

    Svejedno, nastavi li se Bajićev selektivni progon, taj bi umirovljenik i optuženik sutra ponovo mogao biti idealan »reformator« HDZ-a, jer ta stranka uopće nije raskrstila sa svojom koruptivnom prošlosti. Dovoljno je pogledati tko sve i dalje, od bivših poltrona i ulizica, sjedi u Saboru, uživa imunitet od progona i računa na kratko pamćenje birača. Šteta što je tako. Treba im tek pripomoći u štovanju vlastitih načela u koja su se toliko zaklinjali. Kud Ivo, tud i oni, pa makar to bio i zatvor.