Nema više iluzija. Od kad je Kukuriku koalicija preuzela vlast ZNA SE sasvim precizno tko može dobiti posao u državnoj upravi i tvrtkama. Samo oni koje izabere politika. I nije to neka nova umotvorina, HDZ je radio isto za svoje rodijake, kumove, prijatelje, članove stranke i druge odabranike. 

   Afera s mailovima u kojem se razotkriva kako je odabran Krunoslav Šams za zamjenika glavnog direktora Zračne luke Zagreb pomalo je tragikomična. Ne treba gubiti vrijeme na dokazivanje njegove navodne stručnosti ili pokušaj odbrane Šamsovog izbora u kontekstu dobrog kadrovskog rješenja. Legitimno je tražiti ostavku ministra Hajdaš Dončića, iako je sasvim sigurno da od nje ništa neće biti. Nikako ne bi trebalo podcjenjivati ni konkretan dokaz da je čovjek unaprijed odabran, iako natječaj još traje. Takvih je dokaza relativno malo, pa je to istovremeno kuriozitet i skandal. Sve je to važno i potrebno, ali pritom ne treba biti licemjeran i voditi silne rasprave o slučaju Šams bez detektiranja one najporaznije istine. Ne postoji niti jedan, jedini čovjek, koji je od početka ove godine ušao u upravu bilo koje državne tvrtke, a da nije dobio blagoslov ove ili one stranke. 

  Nekog je progurao SDP, nekog HNS ili IDS, svatko se od njih međusobno borio za kvotu svojih ljudi, koji nisu nužno ni morali biti članovi ove ili one stranke. Nisu to previše ni skrivali, Vlada je ljude imenovala direktno, bez natječaja. I nije samo u državnim tvrtkama tako. Ne ide drukčije u općinama, gradovima i županijama, komunalnim društvima, u vrtićima, školama, bolnicama, čak niti na blagajni neke autoceste, gdje nije u pitanju nekakav posebno atraktivan i dobro plaćen posao. S natječajem ili bez njega.

   Ako imate samo diplomu, znanje i volju za radom teško ćete dobiti posao. Ta je rečenica duboko porazna za sve ljude, koji žive u Hrvatskoj. Najviše za mlade, jer njih otkantaju najlakše tražeći kao uvjet radno iskustvo. Znaju da se s njim još nitko nije rodio. A vjerojatno i neće. Pa tako čovjek u trenu može dočekati četrdesetu, s visokom naobrazbom, a bez dana staža. 

   Šams je obična smijurija u usporedbi s tim. Kao što je smijurija onaj Karamarkov telefon za progonjene HDZ-ovce. Sutra bi HDZ ionako radio isto što danas radi SDP, samo da može. Sustav političke korupcije nikad ranije nije bio toliko rasprostranjen i raširen, tako duboko uvučen u svaku poru života u Hrvatskoj. Ljudi se više na neke natječaje niti ne javljaju. Čemu uzalud gubiti vrijeme? 

  Čak i onda kad među stranački filtriranim državnim menadžerima ima poštenih i sposobnih ljudi, rezultat će uglavnom izostati. Moraju služiti onome tko ih je postavio i postojano plivati u toj kaljuži. A to pak znači da Hrvatsku baš uvijek i u svemu važnome vode političari. Struka? Dobro dođe, ali nije uvjet. U tome je intelektualna degradacija naše budućnosti. Stvoriti novu vrijednost teško je ako čovjek ne može misliti svojom glavom. A misliti je utoliko teže ukoliko se mora poštovati stranački program i stranačke moćnike. Bez obzira na politički predznak.