Kad moralna spirala hrvatskog društva Nadan Vidošević dođe na Invest forum u Opatiji i javno kaže da bi hrvatsko gospodarstvo teško preživjelo bez njegove komore, logično je pretpostaviti da je i ono malo investitora uteklo, da su na brzinu strpali novčanike u čarape, provukli se kroz prozor WC-a u hotelu Četiri opatijska cvijeta i glavom bez obzira u punom sprintu strčali do parkirališta, gdje su ostavili auto. Bolje im je i to nego raditi u Hrvatskoj i plaćati obvezni komorski doprinos kako bi gospodarska komora imala još veću i vrijedniju kolekciju umjetničkih djela, slika i skulptura.

Skup u Opatiji je po mnogo čemu bio pomalo nevjerojatan, a opet dragocjen, jer vrlo konkretno objašnjava kako je moguće da se na najnovijoj listi Svjetske banke, koja rangira sve zemlje svijeta po kriteriju kvalitete uvjeta za poslovanje, ispred Hrvatske nađe čak i Kosovo, zemlja koja objektivno ima puno većih problema od Lijepe naše.

  Svađa na otvorenoj sceni između riječkog gradonačelnika Vojka Obersnela i potpredsjednika Vlade Branka Grčića o tome tko je više, a tko manje kriv, za kompliciranu i dugotrajnu proceduru maltretiranja investitora pokazuje da se utjecajni ljudi SDP-a čak niti ne srame vlastitog neuspjeha, kamoli da se boje odgovornosti za sve ono što su propustili učiniti, a nije se dogodilo niti dvije godine od preuzimanja vlasti od strane Kukuriku koalicije. »Te vaše agencije, taj vaš AUDIO, pa DUUDI i svakakvi MUUDI, kako li se već zovu, blokiraju razvoj, a ne mi«, kazao je Obersnel Grčiću. Na stranu pitanje što o ovakvoj retorici misle investitori i tko bi nakon toga bio dovoljno lud posegnuti u džep, pa krenuti u bilo koji projekt u Hrvatskoj, ta retorika pokazuje koliko je šuplja priča o reformi hrvatskog administrativnog aparata s ciljem da bude na usluzi ozbiljnim ljudima koji bi nešto željeli raditi u Hrvatskoj.

Nevjerojatno je da niti dvije godine od preuzimanja vlasti nije ponuđen paket mjera za investitore s jasnim ciljevima. Recimo da se lokacijske i građevinske dozvole moraju odobriti u roku od najviše nekoliko dana, čemu se onda sva administracija mora potčiniti ili ih treba potjerati na burzu rada. Morali su osmisliti barem desetak industrijskih zona u državi, gdje bi vladali posebni uvjeti poslovanja s poreznim olakšicama i drugim povlasticama. Zone gdje bi za svaku tvornicu hektari i hektari zemljišta sa infrastrukturom bili besplatni svakome tko želi doći, a ima prihvatljiv plan pokretanja moderne i ekološki prihvatljive industrije. Uz značajan financijski stimulans za svako novootvoreno radno mjesto, za svakog mladog čovjeka kojeg će povući sa Zavoda za zapošljavanje.

  Kad se tome tome pridodaju nesređene zemljišne knjige, pravna nasigurnost, velika porezna i druga davanja, koruptivnost, neefikasnost i nezainteresiranost lokalnog i državnog birokratskog aparata, rezultat i ne može biti drugačiji. Nedopustivo je i neodgovorno da se vladajuće stranke o takvom paketu mjera nisu jasno i precizno dogovorile još i prije preuzimanja vlasti, a još je gore što se pred očima tih toliko željenih investitora, o tome javno svađaju.

  Ni država nema jasnu ideju o privlačenju onih najvažnijih investicija u proizvodnji. Tome svjedoči i posljednja turneja hrvatskih ministara u Londonu, gdje su pokušali privući korporacije i banke s katastrofalno lošim prijedlozima. Tamo je kao najveća investicija u Hrvatskoj prezentirana monetizacija autocesta, koja, čak i ako se dogodi, neće otvoriti ni jedno jedino radno mjesto. Ako je to ono najbolje što hrvatska Vlada može ponuditi možda je najbolje da investitori niti ne dolaze. U tom političkom teatru na granici apsurda nedostaje samo podizanje kaznenih prijava. Protiv koga? Pa naravno, protiv investitora. Kako je i državni odvjetnik Mladen Bajić tradicionalno krenuo u masovna hapšenja prije vlastitog reizbora, nije sasvim neutemeljena nada da bi i investitore priveo pravdi. Ionako postoje indicije, štoviše ozbiljni dokazi da su se ovi udružili u zločinačku organizaciju. Kako drugačije objasniti što baš nitko ne dolazi i ne laća se novčanika, a godinama im se nude tako predivne stvari? Golf tereni, hoteli, žičare, skijališta, zdravstveni turizam, terminali, termoelektrane na ugljen… Kakva crna Opatija.

Za ovo što Hrvatska nudi jedino je rješenje održati Invest forum u Remetincu. Jedino bi se tako moglo privesti te zločince. Nek se predsjednici Uprave Maerska i Cosca lijepo prihvate dlijeta i čekića, pa polako počnu klesati kamen u Zagrebačkoj obali, a onaj šeik iz Katara zatvori u WC na Kalemovoj pumpi, zgodno smještenoj ispod džamije, pa da vidimo hoće li ili neće platiti LNG terminal na Krku. Nije baš po zakonu, nije ni legalno, ali što možemo izgubiti. Pravih investicija ionako nema, a kako stvari idu, neće ih ni biti. Osim ako netko ne misli da će imućni stranci pohrliti istresti novce za povećanje umjetničkog fonda s početka teksta. One bogate galerije slika i skulptura u Hrvatskoj gospodarskoj komori.