Njima je sve to najprije biznis. A onda sve ostalo. Taj biznis su Zdravko Mamić i Igor Štimac dogovorili još poodavno na zgarištu otvorene bitke za HNS u usporedbi s kojom je mitska bitka kod Krbavskog polja obična smijurija.

 Uostalom, nogometni funkcionari nisu Turci, ne prolijevaju krv do zadnje kapi, već se kao razumni ljudi, posvade, počaste psovkama, pa se lijepo dogovore. Ti Štimac budi izbornik, mene pusti konačno na miru, stavljaj u ekipu moje igrače, a ja ću staviti nekog svog u HNS… I svima dobro. 

  Sad kad je Štimac vrisnuo, a ekspresno je imenovan Niko Kovač, teško je pretpostaviti u kojoj će mjeri repka ostati izlog za prodaju igrača, a koliko skup onog najboljeg što Hrvatska ima kad je riječ o nogometu.

Kovaču svakako treba poželjeti sreću u kvalifikacijama uz konstataciju kako je izbornik možda novi, ali su najveći krivci za rasprodaju ugleda Vatrenih, izuzev Štimca, ostali na svojim mjestima. 

  Gotovo da je šteta što novi izbornik hrvatske reprezentacije nije postao Zdravko Mamić. Jedino bi on mogao vratiti kult prezentacije u najboljoj vrsti i sastaviti ekipu koja će najviše dobiti na cijeni kroz nastupe u kockastom dresu.

 Mogla bi se ta ekipa umjesto Vatrenima krstiti i nadimkom Dinamo 7, ali to je već u sferi navijačkog repertoara. Neki Mamićevi postulati, kao i udarna jedanaestorka za dvije utakmice dokvalifikacija bi se lako mogle predvidjeti. 

Na golu je naravno Zelenika, a Pletikosa može ostati na klupi, jer je Sandomierski Poljak, a i mora na operaciju. Na lijevom boku je Josip Pivarić, sad već standardni reprezentativac, pa ni po čemu nije upitan.

Na desnom boku je još neko vrijeme Darijo Srna, ali uz napomenu kako i njemu idu godine, što znači da će biti zreo za igračku mirovinu kad Hrvat zaigra na Dinamovom boku umjesto Portugalca Pinta.

Stoperski dvojac Mamićeve repke svakako mora predvoditi nova plava zvijezda Jozo Šimunović s kojim u paru više ne može igrati Joe Šimunić, jer je prestar za neki ozbiljan transfer. Umjesto njega logično ne može Ganac Addy, ali mora Josip Ćalušić, kojemu je posebna prednost uigranost sa Jozom od čega prezentacija može samo imati koristi.

U veznoj liniji nema velikih promjena. Svoje zacementirano mjesto u prezentaciji zadržava Arijan Ademi u paru s Lukom Modrićem, kao logičnim nastavkom kontinuiteta u sastavljanju repke. Lijevo veze Domagoj Antolić, desno Jerko Leko ili Zvonko Pamić, dok na klupi u bilo kojem trenutku može uskočiti i zamijeniti ih Marcelo Brozović, koji se nametnuo fenomenalnom tekmom u mladoj selekciji protiv Švicarske.

Dašak Copacabane u Hrvatsku donosi Sammir, polivalentni veznjak, po potrebi povučena špica i fantasista, koji u repki može igrati i prvu, ali i drugu špicu, lijevo ili desno u paru sa Alenom Halilovićem. Taktička postavka igre s jednom špicom i dva krila nije aktualna, jer je Soudani Alžirac, a Fernandes Čileanac.

U samom vršku napada još uvijek stoji Mario Mandžukić kao privremeno rješenje, jer mu se kao konkurencija snažno nameće Duje Čop. Kako je Mandžukić kod Guardiole u Bayernu sve češće na klupi Duje ne bi trebao predugo čekati, jer i njemu opako za vratom puše Ante Rukavina.

On ionako ne bi bio prvi igrač iz Dinama, koji može sjediti na klupi u svom klubu i redovito dobivati pozive za utakmice (re)prezentacije. A i Rukavina i Čop ne mogu biti mirni, jer bi Da Silva mogao upasti u ekipu, naravno pod uvjetom da se stvarno dogovori s Mamićem i vrati u Dinamo. 

I eto sastava koji garantira povratak kulta prezentacije u najbolju nacionalnu vrstu. A tu svako dobro dodavanje, asistencija ili gol donosi direktan rast cijene na Tranfermarktu, gdje cifre rastu kao gljive poslije kiše. I tko može reći da se ova ekipa ne bi mogla suprotstaviti Islandu, Švedskoj, pa čak i Francuskoj. Tko može reći da je Sammir gori od Riberya, a Čop od Ibrahimovića.

Samo mrzitelji svega što je hrvatsko, svega što je dobro, a nogomet je najbolji hrvatski izvozni proizvod, kako to tvrdi Mamić, najbolji menadžer u regiji, koji usput hrani još 200-300 ljudi u Dinamu. 

  Srećom, ova gore sastavljena ekipa nikad neće zaigrati za repku. Bilo bi to previše. Jednako kao što je bilo previše ono što je Štimac radio dijeleći nezaslužene pozive jednima i redovno zaobilazeći neke druge igrače, jer nisu pod Mamićevom kontrolom.

 Ljudi to osjete i ne možeš ih prevariti. Zato nikad ranije podrška repki nije bila toliko slaba, a atmosfera loša. Ako Niko Kovač s bratom Robertom slučajno ne uspije i dogodi se fijasko po uzoru na Belgiju ili Škotsku, za Štimcem će krenuti i Davor Šuker.

Nažalost ne i Mamić. Njega izgleda nitko ne može smijeniti. Pa uvijek može dati pusu svima i pronaći novog Šukera i Štimca. Iako je za sve što se događa daleko najodgovorniji.