Može netko misliti kako je to malo seljački lopovluk, ali se isplati. Jest malo odurno uzeti crijevo u usta, gurnuti ga s druge strane u rezervor, lagano potegnuti, taman tolko da se ne proguta onaj odurni okus nafte i ložaka, ali onda fino staneš i gledaš kako ti se puni kanistar od nekih 50 litara. Usput računaš, kol’ko je to love. Ako je litra ložaka 6 kuna, to je samo za jedan kanistar oko 300 kuna. A nafte ima kol’ko ti srce hoće, pa samo za 1.000 litara možeš maznuti 6.000 kuna, što je danas dobra plaća. A firma državna, nitko ne zna otkud curi, tragova nema, čak i kad vas uhvate u varanju i opiče kaznu. Firma plati. Još ako se dodatnim biznisom baviš usred radnog vremena za kojeg ti ionako plaća uredno ide, di ćeš bolje. To je tako nekako bilo u ACI-ju, vrhunskoj firmi za seljački lopovluk i dobru zaradu na brzaka. I naravno da ovaj posao nije mogao biti neki eksces ako se sve to ponavljalo iz godine u godinu i ako je postojala odgovorna osoba u ACI-ju, koja je uredno potpisivala nabavu lož ulja, iako su tri godine zaredom plaćane i kazne, koje valjda, računalo se, nisu tako ni velike u odnosu na ukupnu zaradu u džepovima odabranih.

   Ono što je kod priče o ložaku u ACI-ju posebno jest podatak kako su svi sve znali o svemu što se događa. Od menadžera i predsjednika uprava do nadzornih odbora u različitim sastavima, a oni su u pravilu rezultat političkog kadroviranja, jučer HDZ-a, a danas SDP-a i IDS-a, možda još ponekog u aktualnoj Kukuriku koaliciji. Ako i nisu znali to ih ne amnestira od odgovornosti, jer su plaćeni upravo zato da znaju kad se malverzacije dogode i reagiraju. Ipak, malo tko je našao za shodno dignuti frku i prijaviti stvar. Pritom ono malo tko treba shvatiti uvjetno, jer je raznoraznih prijava u ACI-ju, uglavnom anonimnih, itekako bilo, ne samo za malverzacije s naftom. Bilo je i izvida iz DORH-a i USKOK-a, ali nije bilo nekih rezultata. Tako je zasad sve spalo na Carinsku upravu, koja je na kraju odrezala milijunsku kaznu i krenula naplatiti trošarine zbog kojih će i financijska šteta za ACI dodatno narasti.

   Lopovluk iz ACI-ja ima svoju poučnu stranu i jednu dublju univerzalnu poruku o bitku života i svakodnevnog snalaženja u baruštini potrage za prilikom za krađu državne imovine. A to nije lako, jer nigdje se ne možete obrazovati i steći osnovne vještine niti iz tehnika džeparenja, a kamoli namještanja ugovora na javnom natječaju ili pogodovanja kod javne nabave. Čak i kod friziranja financijske bilance morate biti kreativni, jer u obrazovnoj literaturi nema ni riječi o pumpanju investicija, koje se masno plaćaju, a da u stvarnosti nije uložen niti deseti dio planiranog. A da sve opet na papiru izgleda lijepo i logično. Reklo bi se da je riječ o cjeloživotnom obrazovanju, gdje je iskustvo, urođeni talent i manjak savjesti osnovni temelj uspjeha.

Diplomu nije uputno tražiti. Ne bi ni dobro zvučalo da imate ovjerenu svjedodžbu za dipl. muljatora opće prakse s bogatom biografijom u kojoj se ističu vrhunski odrađene namještaljke kakvih je svih ovih godina u državnim tvrtkama bilo podosta. Naveliko se kralo gorivo godinama i u HŽ-u, gdje su također znali kako sisati crijevo iz tanka u kanistar, iste stvari se već desetljećima događaju u Jadroliniji, da se ne spominje kriminal u cestogradnji od namještanja natječaja i napumpavanja investicija kao što su skupo farbani tuneli, bukobrani na obilaznici, nabave signalnih stupića u HAC-u ili nabavka užasno skupe informatičke opreme, koja nikad nije toliko moderna i učinkovita da je ne bi trebalo modernizirati i iznova kupovati. Pravilo je da nitko za to nije odgovarao, čak ni onda kad ima optužnica kao kod famoznog farbanja tunela. I tu je krug zatvoren.

   Ako se ikad odlučite krasti bilo što u bilo kojoj državnoj firmi obavezno prethodno potražite političkog mentora, sponzora i zaštitnika. Ukoliko takvog imate možete biti najgluplji i najnesposobniji na svijetu, mogu vas i uhvatiti s rukama u pekmezu, a opet možete biti relativno sigurni da vam se ništa loše neće dogoditi. Zato Hrvatska i ima podosta visokokvalificiranih kadrova sa iskustvom u sisanju državnih tvrtki. Dovoljno je pogledati baš cestogradnju, desetak milijardi kuna štete zbog kriminala pod pokroviteljstvom HDZ-a o kojoj već godinama govori sindikalac Mijat Stanić, a da nitko do dana današnjeg, za ništa nije osuđen. Stoga se i armiji nezaposlenih slobodno može preporučiti sljedeći oglas: »Tražim političkog sponzora za pljačku državne firme.« Istina, nije ostalo puno za uzeti, ali je barem posao siguran, a zarada još uvijek zagarantirana.