Ne zna lijeva što radi desna. Ruka je u pitanju, ruka premijera Andreja Plenkovića, koja je mislila da se preduboko zavukla u studentski džep, pa se počela ispričavati bez ikakva razloga. U priči oko dodatnog i navodno drakonskog oporezivanja studenata jedini pravi problem bila je i ostala hrvatska Vlada, koja mijenja zakone, a pritom očito nije ni sama svjesna što u njima doista piše. Krivo su shvatili sami sebe, studentima ipak neće biti odrezan dodatni porez na njihovu zaradu. Problem je ipak eskalirao, počeli su se prikupljati potpisi podrške u peticiji na internetu, najavljivati prosvjedi protiv još jednog nameta prema onima koji ionako nemaju mnogo, podigao se čak i oporbeni lider Davor Bernardić, koji je prozvao premijera i Vladu zbog neviđene okrutnosti prema studentima, a sam premijer krenuo se opravdavati i obećavati kako će se osobno potruditi da se problem riješi, iako je i njega rekordno brzo demantirala Porezna uprava svojim preciznim pojašnjenjem odredbi Pravilnika o porezu na dohodak, koji je stupio na snagu od početka ove godine.

Danas masovnih demostracija studenata nema, niti ima izgleda da bi ih moglo biti. Pravo na besplatno školovanje ionako umire i nestaje iz godine u godinu. Zbog toga se u Hrvatskoj nema tko buniti. Diploma prečesto nije put do radnog mjesta za mnoge današnje studente, barem ne u Hrvatskoj, ali može otvoriti put prema boljem životu u emigraciji. Inače ne bismo imali podatak da je samo prošle godine Hrvatsku napustilo 82.000 radno sposobnih ljudi, što proizlazi iz statističkog podatka po kojem se prošle godine broj nezaposlenih smanjio za 95.000 ljudi, iako se istovremeno broj zaposlenih povećao za samo 13.000. Ljudi odlaze. Najpotentniji. Najmlađi. Ono što je HDZ u oporbi gnjevno predbacivao Milanoviću nabijajući mu na nos brojku od stotinu tisuća građana koji su otišli iz zemlje u njegovu mandatu, danas eskalira još više i brže. I nikom ništa. Odlaze mladi i školovani, odlaze liječnici, medicinske sestre, profesori, ekonomisti, IT stručnjaci… Danas studenti, sutra emigranti.

Političari u Hrvatskoj apsolutno su nesposobni išta promijeniti. Samo se obrazac kontrole ne mijenja od 1968. do danas. Od Tita do Plenkovića; studenti su uvijek u pravu. I uvijek će to biti. Sve dok su i sami razjedinjeni. Bez solidarnosti, vlastitog glasa i želje za bilo kakvom pobunom. Bez perspektive u vlastitoj zemlji. Mirni i pomireni sa sudbinom. Plenkoviću je danas tek nešto lakše odraditi eutanaziju studentskih nemira u korijenu. Zato i može uspješno rješavati probleme studenata. Kojih ne bi ni bilo kad bi znao što mu Vlada radi.