Nije Mišo Kovač neki ekonomski stručnjak, ali zna ubosti u pravo mjesto, makar i slučajno. Legendarni pjevač u razgovoru za Večernji list povezuje komunizam i feudalizam i pritom nije jedini, jer i neki viđeniji ekonomski stručnjaci sve češće govore o modernom kmetstvu 21. stoljeća kad govore o stvarnosti u kojoj živimo. Doduše za Mišu je glavni problem što u Hrvatskoj vlada komunistički feudalizam, što je, onako u njegovom osebujnom stilu. Objektivno je teško za sve optuživati komuniste kad ne postoji niti jedna jedina stranka, koja se u svom nazivu diči komunizmom. A ima tu stvarno svega. Čak 141 stranka, posljednja je Hrvatska zora Milana Kujundžića, koji je po grčkom modelu našao donekle originalan naziv za svoje političko djelovanje, iako to nije tako jednostavno kako bi se na prvu moglo učiniti.

  Upravo suprotno, to je ozbiljan problem. Nek netko proba osnovati stranku, pa da vidiš muke. Samo umirovljenici imaju deset stranaka, što lokalnih, što nacionalnih. Doduše devet, jer se jedna zove Stranka penzionera, što znači da se oni ipak razlikuju od ostalih. Naravno, i drugi se umirovljenici žele razlikovati, pa se neki okupljaju u akcijama, neki u blokovima, a neki u savezima kao oni u Savezu hrvatskih umirovljenika i seniora, što bi valjda značilo da su njihovi umirovljenici još u juniorima, u najboljoj snazi i sad će svaki čas istrčati u teren i pokazati profesionalcima kako se to radi. Nakon penzionera, pardon umirovljenika, najviše su zastupljeni seljaci i radnici, svaki sa sedam-osam stranaka različitog naziva ili ustrojstva. Jedni su doduše poljoprivrednici, drugi klasični seljaci, treći su autohtoni, a četvrti republikanci, što god to značilo.

  Radnici su pak malo širi pojam, pa tu postoji i logično nazvana radnička stranka, nakon koje ide i stranka rada, Lesarovi laburisti i oni koji bi tek htjeli postati radnici, a okupljeni su u Hrvatskoj stranci nezaposlenih, koja svakako ima respektabilnu biračku bazu. Kod njih je jedini problem fluktuacija članova, jer čim se netko zaposli dobije šut kartu, pa onda mora birati između radnika, seljaka ili se skrušeno vratiti na početak političkog obrazovanja i učlaniti u Abecedu demokracije. Za one bolje stojeće i obrazovane, koji su dobili posao i ispali iz Stranke nezaposlenih, solidno zvuči članstvo u Gospodarskoj stranci ili se mogu okrenuti obrani raznoraznih prava u pet-šest pravaških stranaka, od najčišćih do najstarijih, zaključno s Hrvatskim pravaškim bratstvom. Ako ni to ne upali preostaje Hrvatska stranka pravne države kojoj prirodno naginju Mladen Bajić i Dinko Cvitan, ovaj posljednji samo dok se ne registrira Stranka senjskih USKOK-a.

  Kome je odbojna svaka ideologija logično je članstvo u Glasu razuma, a ako ni to ne pali, preostaje poslužiti se lukavstvom i ući u Našu stranku. Čiju, pitate se. U tome i jest kvaka. Nitko normalan ne može ni pomisliti na kritiziranje Naše stranke, jer je ona, kako joj i ime govori, naša, što je najšira moguća potencijalna izborna baza koja se uopće može zamisliti. Ali, ajde, recimo da svakakvih luđaka ima na ovom svijetu, pa im ni Naša stranka s geslom »Narod ispred predstavnika« nije dovoljno dobra. Njima se ne može ništa drugo preporučiti osim učlanjenja u Volim Hrvatsku ili u Zavjet za Hrvatsku. Naravno ima i onih koji ni Hrvatsku ne vole, niti su spremni na fatalističke zavjete, protive se ideologiji, a opet bi se bavili politikom. Za njih je SOLJ – Stranka običnih ljudi ili članstvo u Novoj generaciji ako su mlađe dobi, odnosno u Obiteljskoj stranci za starije, koji još nisu u penziji/mirovini.

  Dakle, sad se vidi koliko je bilo teško Kujundžiću osnovati stranku. Valja se nadati da se njegova Hrvatska zora neće podijeliti na frakcije, jer bismo mogli dobiti Hrvatski sumrak, Hrvatsku mrklu noć ili Hrvatsku čistu zoru bez i najmanjeg oblačka (skraćeno HČZBINO). I ne bi trebalo sumnjati kako bi lažno savršenstvo demokracije lako probavilo i tu količinu gluposti. Začudno, komunista nema ni u tragovima, pa stvarno bode u oči taj nedostatak jedne moderne i proeuropske Stranke zatucanih komunista. Ili je Mišo kao i uvijek u pravu, pa se komunisti u stvari skrivaju u Stranci običnih ljudi, a potajice vrebaju prikriveni u lokalnom ruhu stranke Moje malo Međimurje. Tko će ga znati koliko bi članova ostalo SDP-u i HDZ-u da komunisti konačno ustanu i dignu svoj glas za pravdu i bolju budućnost. Možda bismo tek tad shvatili Mišine proročanske stihove i s rukom na srcu zajedno s njim zapjevali. I proplakat će zora… Ja nemam više razloga da živim… Još i danas teku suze…