Nova snaga – stare navike. Skup HDZ-a u Ciboninoj dvorani neodoljivo podsjeća na prizore iz američkih filmova. Pune dvorane i konfete, razdragana publika, politički govori bez pravog sadržaja, ali s nizom zapaljivih izjava o pravdi, ponosu nacije, boljoj budućnosti, borbi za domovinu… Politika je proizvod, bijeli šal na vratu Karamarka i Prgometa, logotip HDZ-a s bijelim slovima i novi slogan ukraden po starim navikama. 

  Samo Zdravko Mamić nije bio po scenariju predstave. Ponesen tamburašima ustao se kao da je u kafani, zapjevao raširenih ruku podižući atmosferu među HDZ-ovcima. Mamiću je bilo lako pjevati, jer je on nogometni menadžer. Kad bi postojalo tržište i transfer liste među političarima slabo bi radio izvršni i svevišnji u Dinamu. Ovako bi to izgledalo kad bi prodavao HDZ-ovce skautima Milana, Madrida, Zvezde, Partizana ili OFK Beograda. Pripremio bi uobičajenu prezentaciju, pogasio svjetla i stao vrtjeti slajdove na projektoru: Evo, ovdje vidimo Gordana Jandrokovića, dojučerašnjeg člana mladeži HDZ-a. Inače je ofenzivno orijentiran na poziciji polušpice, ali najviše voli lutati između linija tako da zbunjuje tuđe i svoje igrače. Briljirao je poznatom fintom u Bruxellesu kada ministar vanjskih poslova nije znao koja dva poglavlja Hrvatska ima na pregovorima, pa je pred svima morao tražiti pomoć. Inače sjajan kadar, brz u prodoru, mana mu je što se ponekad saplete o vlastiti jezik. Po transfermarktu vrijedi deset kuna, ali ga možete dobiti i džabe ako se ugovorom obvežete da nikad više nećemo čuti za njega. 

  Slajd bi onda krenuo dalje, ukazao bi se lik Božidara Kalmete, a Mamić bi oduševljeno nastavio: Ovdje vidimo jednog izuzetnog driblera, koji je sjajan po teškim i blatnjavim terenima kad su svi uprljani toliko da je nemoguće prepoznati dresove. Bio je nenadmašan u tehnici fintiranja neupućenosti, ministar koji ništa nije mogao pogriješiti, jer ništa o ničemu nije ni znao. Kalmeta je po vokaciji lažni fantasista, jer obično tumara izgubljen po terenu, ali precizno zna koliko košta da lopta završi u golu i njegova ekipa pritom dobro zaradi. Cijena po dogovoru. Slajd bi se okrenuo i ukazala bi se slika Darka Milinovića dok diže utege. 

 Mamić bi ushićeno povisio ton: Gledate čovjeka koji može popuniti gotovo sve pozicije u momčadi. Disident u lancima, ginekolog u Gospiću, potpredsjednik u Saboru, lijeva spojka kod Ive, kojeg je neizmjerno volio i cijenio, pa glasao da ga izbace iz stranke, desna kod Jace, koju je jako volio i cijenio, pa pomogao u ostvarenju programa »Kud Ivo tud i ona«. Milinović je iskoristiv na više pozicija u ekipi, ali ga nipošto ne treba puštati blizu blagajne u svlačionici. Cijena po dogovoru, moguća razmjena troetažna kuća za zvonik crkve u Gospiću. 

  Kad bi se ukazao prizor Milijana Brkića glas Zdravka Mamića povisio bi se do piskutavosti od silnog uzbuđenja: Ljudi moji ovdje imamo neviđeni talent, britkog beka pored kojeg ne prolazi ni lopta, a kamoli ljudi. Taj svaku situaciju prekopira dok kažeš keks, u fajlovima ima sve suparničke igrače, zna tko kome dodaje zbog provizije, a tko zbog ljubavnice, stalno sluša šta pričaju suparnički igrači i sve to u tili čas dojavi treneru. Magistrirao na lažnom opsajdu iz prepisanog duplog pasa. Cijena prava sitnica – status savjetnika u policiji ili stranci. 

 I za kraj vam mogu ponuditi trenera: Tomislav Karamarko, poznatiji pod nadimkom Limun. Preferira sustav 0-0-7 po uzoru na James Bonda, menadžera ekipe britanske obavještajne službe u Premiershipu, čije vam pravo ime ne mogu otkriti. Uspješno je trenirao ekipu Soboli u trećoj zonskoj ligi – okrug Međimurje, gdje je u prvoj godini osvojio naslov studioznom taktikom procjene sigurnosti suparničke ekipe, koje su nerijetko same plaćale samo da ne igraju protiv Karamarka. Nogomet po njegovom ukusu igrala je Croatia iz Zagreba, daleko bolji od onog Dinama iz Pančeva i Dinama iz Ćuprije. Cijena? Teško je to sad reći. Ali, zapamtite, ne zvao se ja Zdravko Mamić, čovjek koji toliko voli Dinamo, pardon Hrvatsku, da svaki put lupa glavom u beton kad izgubimo, Karamarko će daleko dogurati. Kakav Lyon, Real, PSG, to su sve drugoligaši. Inter iz Zaprešića? Tko je to rekao, krvi mu se napijem! Upali svjetlo! Nećeš razbojniče…