Neviđena je šteta što u hrvatskom jeziku nije pronađen adekvatan i suvisao prijevod te »čarobne« tuđice »outsourcing«. Tada bi ovaj propali projekt hrvatske Vlade imao kakvog takvog smisla. A mi ne bismo koristili strane riječi nastojeći se riješiti dijela slabo plaćenih radnika. Ne bismo barem pokazivali taj udvornički mentalitet kolonije i podaništva spram golih korporativnih interesa za stjecanjem profita na bilo koji način. Ne bismo pritom koristili tuđe izraze, koji su u svijetu sinonim za eksploataciju bijedno plaćene radne snage. Jer najpoznatiji »outsourcing« odnosi se upravo na izmještanje proizvodnje na Daleki istok, tamo gdje čak i djeca rade po 15 sati dnevno za mjesečnu plaću od stotinjak dolara, čak i manje.

  Engleski poslovni jezik kaže da je »outsourcing« korištenje vanjske usluge, a doslovno značenje koje se pokušalo primijeniti u Hrvatskoj govori da je bila riječ o pokušaju civiliziranog pedaliranja čistačica i drugog osoblja iz sustava državne uprave. Tako da rade za privatnika i jednom zauvijek zaborave sigurnost radnog mjesta pod skutima države. Stvar nije prošla, pa smo kao zamjenu dobili drugu tuđicu »spin-off«, koja se može prevoditi na razne načine. Ali nikakav prijevod ne mijenja činjenicu da je ideja uvijek bila i ostala loša. Tako da su pojam »spin-offa« nehotice najbolje objasnili TBF-ovci u pjesmi »Odjeb je lansiran«. Kad je i »spin-off« propao pojavilo se treće rješenje. Opet zanimljiva tuđica »in-house«. U kući. Bolje reći sve je ostalo u kuhinji hrvatske Vlade, koja je radila na receptu, trudila se i pokušavala, potrošila godinu dana na ovaj projekt, isprovocirala jedan sindikalni referendum, napravila savršeni krug i vratila se »in-house«. Tamo gdje je i bila.

  Kratka povijest jedne ideje kazuje da se željelo rasteretiti državne institucije pratećih poslova i ostvariti nemale uštede. Ključni problem od samog starta bio je u tome što se odlučilo krenuti od najlošije plaćenih i najmanje atraktivnih poslova. Što je u najmanju ruku nepravedno. Jer se prethodno ne bi diralo u pravima, plaćama i privilegijama ni saborske zastupnike, ni ministre i njihove pomoćnike, ni ravnatelje raznoraznih državnih agencija, njihove pomoćnike i administraciju. Ne bi se prethodno uvelo ni normiranje i jasni kriteriji za procjenu kvalitete rada službenika u državnoj upravi, a ne bi se također ukinulo niti jedno jedino radno mjesto bilo kojeg općinskog načelnika, gradonačelnika, župana, njihovih zamjenika, savjetnika i pomoćnika. Za takvu reformu nema političke volje. Na meti su bili ljudi s plaćama od 3 do 4 tisuće kuna. Čistačice u bolnicama i školama, kuharice, pralje, zaštitari, vozači i ljudi svakojakih zanimanja, koji rade po doista brojnim i raznim državnim institucijama bilo da je riječ o ministarstvima, agencijama, državnim tvrtkama, fakultetima, školama, bolnicama… Njih je trebalo dati na upravljanje privatnicima, pa onda vratiti na posao uz veću normu, odnosno više rada za manju plaću. Računalo se sa 700 milijuna kuna uštede na godišnjoj razini. Na prvi otpor sindikata pojavila se još gora ideja o »spin-offu«, osnivanju nove državne firme s čak 24.000 ljudi. Trebao je to biti neviđeni mastodont, daleko najveća državna firma, a Hrvati itekako dobro znaju kako se državnim firmama upravlja. Znaju ponešto o skupim automobilima, gomilanju administracije, stranačkom kadroviranju i neracionalnostima raznog oblika. Sreća da je stvar propala.

  I tu dolazimo do podvlačenja crte na ovoj priči. Ministrica Milanka Opačić ovog je tjedna svečano objavila da se reforme nastavljaju, iako nešto sporijim tempom. U stvari nikakve ozbiljne reforme nema. Vlada bi tek trebala donijeti odluku o zabrani zapošljavanja novih djelatnika na poslovima čišćenja, pranja i peglanja, kuhanja, održavanja, prijevoza i zaštite za svaku od ukupno 2.300 institucija koje zapošljavaju 26.500 ljudi. Ljudi će vremenom ići u mirovinu i broj zaposlenih će polako padati u godinama što dolaze. Ništa se značajno ne mijenja. Umjesto »in-housea« reformu za spas hrvatskog proračuna najbolje bi proveo dr. House, jer bi najtočnije mogao dijagnosticirati boleštine zbog kojih će što više ljudi što prije završiti u penziji.

  Najveći doseg ove naopake priče ostaje 612.000 potpisa na zahtjevu za raspisivanjem referenduma protiv »outsourcinga«. Taj će koštati nešto novaca, pa će i uloženi napori Vlade kratkoročno još malo okrnjiti državni proračun umjesto željenih ušteda. Vjerojatno bi i dr. House na kraju digao ruke od ovog pacijenta. Život ipak nije film. A reforme u Hrvatskoj traju neograničeno dugo ili barem dok čistačice dovoljno ne ostare. Priroda će učiniti svoje. Kad već Vlada nije uspjela smisliti ništa bolje od tog nesretnog »outsourcinga«. I sjetiti se još nekog osim čistačica.