Playboy u amfibiji, tunolovac na jadranskoj buri, državnik u svlačionici nogometaša na otvaranju svjetskog prvenstva u Brazilu, čovjek na avanturističkom proputovanju Australijom…

Te atraktivne uloge zadnjih mjeseci nije igrao neki poznati glumac u holivudskom blockbusteru, već hrvatski premijer Zoran Milanović, koji je od jučer i službeno ponio titulu najnepopularnijeg političara u Hrvatskoj. U tom vremenskom razdoblju nema niti jednog državničkog poteza po kojem bi Milanovića trebalo pamtiti. Ništa upečatljivo izuzev odurne stranačke svađe s bivšim ministrom financija Slavkom Linićem, kojeg je na jedvite jade uspio izbaciti iz SDP-a. Milanović je na tronu sasvim sam. I sasvim zasluženo. S dobrim izgledima da tamo i ostane sve do vlastitog političkog kraja na narednim parlamentarnim izborima.

   Postoji mnoštvo neoborivih argumenata koji govore u prilog tezi da je Milanović duboko neuspješan premijer, jednako kao i Vlada, koja luta bez jasnog plana i programa s jedinim ciljem zadržavanja vlasti do kraja mandata. I Vladu podržava svega 13 posto građana Hrvatske, što je doista mizerno. Hrvatska spada u najgore ekonomije Europske unije, ali svejedno i uporno ima premijera koji pod svaku cijenu pokušava dokazati da je uspješan i zaslužuje pravo na povjerenje birača. Iako je bitka već izgubljena, a poraz neizbježan.

   Jednom kad to dogodi, kad iscure i posljednji sati četverogodišnjeg mandata i krenu analize kraja jedne obećavajuće političke karijere, Milanović će vjerojatno ostati upamćen kao najgori hrvatski premijer u povijesti, iako je tu konkurencija respektabilna. Duga će biti lista svega što nije napravio, odnosno svega od čega je odustao i vremena kojeg je potrošio na reforme koje se nisu dogodile. Od mjera poreznog rasterećenja najupečatljivije je bilo povećanje PDV-a, od velikih državnih investicija nije se dogodilo ništa osim smanjivanja ambicija u gradnji nizinske pruge i neprestanog odlaganja velikih projekata u energetici. Naslijeđena i duboko štetna pat-pozicija oko upravljanja Inom i dalje nije ni blizu rješenju.

Ratovao je s Ustavnim sudom i praktično pomogao realizaciju referenduma »U ime obitelji«, nepotrebno tvrdoglavio oko lex Perkovića, te nizom odluka pokazivao da se ne slaže s vlastitim ministrima i odlukama Vlade na čijem se čelu nalazi. Tako je izglasao mjere konvergencije, a onda reterirao oko predviđenog uvođenja poreza na kamatu na štednju i doslovno pokopao inicijativu Vesne Pusić oko mjera za privlačenje investicija, koje se na kraju nisu ni dogodile. Na sve dolazi kontinuirani pad BDP-a, nastavak politike zaduživanja i povećanje stope nezaposlenosti po kojoj je Hrvatska među najgorima u Europskoj uniji. Što je danas politika Zorana Milanovića ne zna ni on sam, jer će njegova Vlada bez problema odustati i od loše ideje o outsourcingu čistačica, od master plana bolnica, možda i od zdravstvenog odgoja, a vjerojatno neće provesti niti monetizaciju autocesta za koju se tvrdilo kako je neminovna i prijeko potrebna.

Iza sebe će ostaviti i duboko podijeljeni SDP, stranku bez identiteta i vizije. Svejedno, Milanović se prošle subote ispričao ranije dogovorenim obvezama i nije otišao na sastanak svih socijaldemokratskih premijera država članica Europske unije. Svi oni dijele težak problem gubitka povjerenja birača u Europi, koji itekako vide da socijaldemokracija gubi sadržaj i jasnu viziju, a umjesto zaštite prava radnika i socijalno obespravljenih sve više prelazi na stranu korupcije, klijentelizma i zaštite neoliberalnih korporativnih interesa. Milanović je umjesto učešća u toj teškoj raspravi odlučio vrijeme podijeliti s generalom Antom Gotovinom pokušavajući loviti tune po Jadranu. Po tome ga treba pamtiti.

   Takva je i slika s nedavnog obilaska poplavljenih područja u Gunji. Govori više od tisuću riječi. Milanović je stigao na poprište katastrofe, dao nekoliko izjava o pomoći unesrećenima i onda stavio ray ban naočale, zaštitio se od sunca i kao kakav playboy ušao u amfibiju. Pred njegovim, od sunca zaštićenim očima, odvijala se apokalipsa. Potopljena bijeda ljudi koji su živjeli teško, a sada će imati još manje. Baruština s leševima poneke životinje. A on je pred kamerom izgledao dobro. Kao moderni i njegovani muškarac koji brine o vlastitom imidžu i dobrom odijevanju. S dizajniranim i sasvim trendi naočalama iza kojih čovjek lako može sakriti emocije ako ih ima. Ta slika iz Gunje traje. Kapetan našeg Titanika plovi i promatra Hrvatsku vodeći računa o tome kako izgleda, a ne onome što gleda. Naš playboy u amfibiji. Nimalo popularan, ali još uvijek zadovoljan. Samim sobom. Drugo mu ionako nije previše važno.