Uzmi pare i bježi! Poučak je to nepravomoćne presude bivšem FIFA sucu i dopredsjedniku Hrvatskog nogometnog saveza Željku Širiću. Dobio je četiri godine, ali nipošto nije čak ni moralno osuđen u organizaciji, koja mu je omogućila utjerivanje mita za »pošteno suđenje«.

Hrvoje Maleš je odavno etiketiran kao cinker. Najveći nogometni silnik Zdravko Mamić mu je u svom stilu još davno utjerivao strah u kosti metodama zbog kojih bi svaka javna osoba bila obješena na stup srama. Njegova izjava da on nikada, pa »taman da mu metneš onaj žarač u guzu« ne bi napravio ono što je napravio Maleš, ne ostavlja prostora sumnji. Svatko tko ima simpatija prema Mamiću ili ga smatra uspješnim sportskim djelatnikom, upravo je nakon te izjave morao izgubiti posljednju iluziju o njemu, jer je javno pokušao stati u obranu kriminala čak i u trenutku kad je isti bio razotkriven, a sudački povjerenik uhvaćen na djelu. Jasno je da je Širić osjetio ruku pravde na svojim leđima isključivo zbog toga što je jedan jedini čovjek bio dovoljno odvažan prokazati kriminal kakav bi trebao biti nepojmljiv u sportu. Ali, samo naivni mogu vjerovati da je Širić sve radio na svoju ruku. Da se dogovarao telefonom oko iznosa, po parkiralištima skupljao vrećice s hrpom eura, a onda delegirao koji će sudac, gdje i kako obaviti posao »poštenog suđenja«, a da to nitko u HNS-u nije znao. U nogometnim krugovima je to bila »javna tajna« o kojoj je vladao zakon šutnje.

Sutkinja je u obrazloženju presude precizno odredila da se Širić ponašao kao suvereni vladar nogometne videoigrice, kao i da se bez njegove pomoći u HNL-u godinama nije moglo napredovati. Iz te konstatacije prozlazi sav užas hrvatskog nogometa. Hrvoje Maleš u njemu više nema apsolutno nikakvu funkciju, a sudac Širić je još do jučer bio rado viđeni gost u loži na utakmicama hrvatske nogometne reprezentacije. Čak i nakon što je protiv njega podignuta optužnica. Ekipa koja ga je tako silno voljela ugostiti i dati mu »zasluženu« pažnju i dalje je na vlasti. Malešova sudbina u stvari je tužna priča podesna za filmski scenarij. Umjesto nagrade za osobnu hrabrost čuvaju ga policajci da doista ne dobije »žarač u guzu«. Njegovo poštenje nije nagrađeno, iako bi svako društvo trebalo promovirati ljude s čvrstim stavovima i osobnim integritetom kojeg je Maleš dokazao spremajući 30.000 eura za Širića u vrećicu, sve u dogovoru s policijom.

U Hrvatskoj to nije tako. Bivši bankar i bivši sportski dužnosnik danas radi u agenciji za nekretnine. Odbačen je i nepotreban u sportu. Iako je njegov rezultat u isušivanju močvare puno bolji od učinka ministra Željka Jovanovića, koji se prvi dosjetio izjave o močvari, ali u njoj još uvijek pokušava uhvatiti ponekog komarca. Dok krupne ribe ostaju nedodirljive.

O sportskoj inspekciji se puno govorilo, ali je učinak slab. Zdravko Mamić još uvijek uličarskim jezikom onečišćuje javni prostor, protivi se svakom tko mu stane na put. Bivše igrače naziva urotnicima iz slastičarnice bivšeg kapetana Vatrenih Zvonimira Bobana. Malo odlazi, pa malo nikad neće otići iz Dinama. Obračunava se redom sa svima i doslovno širi nevjerojatnu količinu antagonizma. Nema ni najmanjeg srama što je još donedavno pjevao sa Širićem uz tamburaški orkestar. Nesmetano nastavlja svoj biznis u kojem se često ne igra u rukavicama. Priča o jednom talentiranom nogometašu Robertu Muriću kao psihički nestabilnom, iako je riječ o golobradom dečkiću, koji je nedavno tek postao punoljetan. Zato što isti odbija potpisati ugovor s njim, vjerojatno sličan onome kakvog je davno parafirao Eduardo garantirajući da će doživotno dio svoje zarade davati Mamiću, koji je zbog lihvarskog ugovora na sudu s hrvatskim reprezentativcem.

Ako je nogomet, kao najvažnija sporedna stvar na svijetu, ogledalo društva, onda je hrvatsko društvo duboko korumpirano i njime vlada mafija na svim razinama. Zaključak je težak, ali stvari u dlaku stoje upravo tako. Željko Širić je nepravomoćno dobio zabranu obavljanja bilo kakvih funkcija u sportu u razdoblju od 8 godina. Da nije, čekalo bi ga njegovo mjesto u loži na velikim utakmicama. Zato što ljudi koji su ga izabrali na najveće dužnosti i dalje sjede u nogometnoj organizaciji.

Zadnji ekscesi kažu da je ustoličen i novi kodeks ponašanja. Mlađem bratu Zoranu Mamiću je žao što nije jače udario nogometnog huligana, koji mu je vrijeđao majku. Starijem bratu je zabranjeno ući u ložu na Poljudu. Poruka je katastrofalna, jer govori da je primjena fizičke sile u hrvatskom sportu normalna i poželjna stvar. Stoga treba upitati dokle će ovaj užasni igrokaz trajati. Pitanje je vremena kad će silna mržnja završiti krvavim obračunima kakvi su karakteristični za nogometni milje u Hrvatskoj. A tu još uvijek vlada mafijaška hobotnica. Neovisno o presudi Željku Širiću.