Najpoznatiji hrvatski bagerist Ljubo Ćesić Rojs jučer je nepravomoćno osuđen zbog zlouporaba teških 3,2 milijuna kuna. Jer je s lovom od Ministarstva obrane pomagao nogometnom klubu Hrvatski dragovoljac. Tih 3,2 milijuna kuna je novac kojeg građanin, nazovimo ga prosječnim nesretnikom što živi u Hrvatskoj, zaradi za nekih 40 godina rada. Godina više ili manje, ali treba mukotrpno rintati približno jedan cijeli radni vijek. Pod uvjetom da taj prosječni nesretnik posao ima, a plaća mu je oko 5.500 kuna, odnosno na razini prosjeka u RH. 

   Rojs je osuđen teško. Iako u hrvatskoj verziji »Zenica bluesa«, neće pjevati o teškom robijaškom životu u kojem samo pravi hadžija može guliti 12 godina u KP Domu Zenica. Dobio je godinu dana, što možda ne bi bilo ni malo da nije nekim čudesnim automatizmom kazna zamijenjena za dobrotvorni rad. 

   Pomislio bi tkogod neupućen da osuđenici moraju puno više raditi od onih koji rade, a nisu osuđeni. Barem radno vrijeme od 8 sati za svaki dan u zatvoru. Iz nekog neobjašnjivog razloga nije tako. Rojsu je dovoljno guliti krompire dva sata dnevno da mu se odbije jedan dan iza rešetaka. To pak znači da on u jednom danu može odraditi četiri dana u zatvoru, a bude li napucao i koji sat prekovremenog u tom djelovanju za opću dobrobit, može u jednom danu odraditi cijeli tjedan iza rešetaka, pa četiri dana biti slobodan kao volonter, što u stvari uopće nije loše, jer je slobodan i u dane vikenda iz čega proizlazi kako Rojs jedan dan mora raditi za sedam dana u zatvoru. Tko zna, ako bude gulio krumpir brže i bolje od ostalih volontera, sasvim je moguće da dobije i povišicu, odnosno smanjilicu u njegovom slučaju. I svejedno nije dobro prošao, jer presuda kaže kako on i pored moguće zamjene zatvorske kazne za dobrotvorni rad, mora vratiti onih 3,2 milijuna kuna. Za razliku od bivšeg HDZ-ovog ministra poljoprivrede Petra Čobankovića, koji je dobrovoljno odradio zatvor u pučkoj kuhinji nakon što je sud utvrdio kako je sa suradnicima oštetio državni proračun za 38 milijuna kuna, koje za razliku od Rojsa ne mora vratiti. 

  Zato je Rojs mala beba u usporedbi sa Čobankovićem. Ili u usporedbi s kriminalom iz pretvorbe i privatizacije, koji se nikad neće procesuirati. Tko je jamio, jamio je. Svršena priča. Generalu može biti satisfakcija što je tih godina dragovoljac dobro igrao. Osvojili su treće mjesto 1997., četvrto 1998., a peto 1999. godine. Godinu kasnije oteli su Dinamu Roberta Prosinečkog. Pokojni predsjednik Dragovoljca Stjepan Spajić postao je nadaleko poznat i čuven po svom humoru iz naroda i janjcima koje je spremno okretao za dobrodošle goste. U njegovom klubu sve je bilo etnički čisto, Srbi nisu mogli igrati taman i da znaju zabijati golove. Stoga je Rojsu bilo logično da ga Ministarstvo obrane pomaže, jer sport i politika idu ruku pod ruku. General je omogućio nogometnim klubovima besplatno korištenje ugostiteljskih usluga u objektima MORH-a, osim HD-u i drugim klubovima, »Croatia« iz Zmijavaca, »Redarstvenik«, »Bojovnik«, »Stolac«, »Brotnjo« i »Tomislav« iz Bosne i Hercegovine. Kaže da bi to opet napravio, ponosan je na svoje djelo. Ne vidi ništa čudno u tome što je državnim novcem pomagao klubove iz druge države. Na presudu će se žaliti do Strasbourga. A ne bi trebao, iako je prošao gore od Čobankovića. Ima ljudi koji su prošli gore i od Rojsa. 

  Hrvatsko je sudstvo za posjedovanje 10 grama marihuane, koja na tržištu košta oko 500 kuna, donedavno kažnjavalo s tri godine zatvora u kojem ljudi i danas doista leže po tri godine, eventualno koji mjesec manje zbog dobrog vladanja. Jest marihuana u nekim zemljama dozvoljena i legalna, primjerice u Češkoj možete zasaditi i šest stabljika po glavi za osobnu upotrebu, ali u Hrvatskoj za takve delikte nema dobrotvornog rada. Ako si pušio, popušio si, a ako si ministar koji preprodaje zgradu s provizijom mjerljivom u desecima milijuna kuna, Hrvatska je to spremna razumjeti i nagraditi. 

   Kriteriji su suludi, ali jasni. Što je materijalna šteta za državu veća osuđenik bolje prođe. Bolje Čobi nego Rojs. Generalu bi tom logikom vjerojatno bilo lakše da je povukao veću lovu iz MORH-a za svoj omiljeni nogometni klub. Tada bi kaznu odradio po uzoru na Čobija, koji je po satu dobrovoljnog rada nadoknađivao štetu od 52.054 kuna. Dragovoljac bi možda dogurao i dalje od Intertoto kupa, a »Croatia« iz Zmijavaca osvojila titulu prvaka BiH. Sve o istom trošku. Malo dobrovoljnog rada za Hrvatsku.