To je tek kupovanje vremena. Koje će imati ozbiljne posljedice. Jer slijedi usporavanje gospodarskih aktivnosti. Daljnji pad industrijske proizvodnje i BDP-a, rast nezaposlenosti i siromaštva, izostanak rješenja za kronične i najteže probleme Hrvatske. Sve to donose odluke Vlade o reguliranju prekomjernog deficita. Neće se odmah osjetiti, ali će itekako imati negativne posljedice tijekom narednih nekoliko godina, vjerojatno i duže.

   Bilo bi normalno očekivati da ovakve analize izlaze iz usta predsjednika HDZ-a Tomislava Karamarka. Bilo bi to odgovorno, a još bi važniji bio kontinuitet aktivnih protuprijedloga na poteze Vlade. Ali iz usta čelnika oporbe ne možete čuti ništa konstruktivno. Umjesto toga Karamarko SDP naziva nasljednikom Saveza komunista Hrvatske, koji nije samo pljačkao i uništavao hrvatski narod u 45 godina bivšeg sustava, nego je i ubijao ljude, pa je stoga SDP zločinačka organizacija. Njegov je javni diskurs najniži mogući. I krajnje štetan. Pritom čak nije potrebno ulaziti u dekonstrukciju Karamarkovih teorija o kontinuitetu komunističkih zločina dugom 60 godina, niti o nasljeđu SDP-a.

Dovoljno je konstatirati kako te sulude optužbe nemaju nikakvog značaja za sadašnjost Hrvatske. Ne nude rješenje problema. Ne odgovaraju potrebama vremena, niti ikome mogu pomoći da dobije posao i bar malo bolje živi. Zbog toga je Karamarko najgori šef oporbe od osnutka Hrvatske do danas. Čovjek koji se gotovo nikada ne javlja za riječ o Saboru, boji se otvorenih polemika, a htio bi biti na ravnoj nozi s premijerom Milanovićem. Samo što pušta drugima da se s njim verbalno nadmeću u Saboru. Ne nudi alternativu i propušta svaku priliku iznijeti svoju viziju rješenja. Tako je i sada s državnim deficitom, kojemu se doista ne može pristupiti bez bolnih rezova s teškim posljedicama za građane Hrvatske.

   Najvažnije mjere rebalansa proračuna predstavio je jučer ministar financija Slavko Linić. Zadiranje u novac drugog stupa tek je jednokratna mjera kojom se umjetno stvaraju dugoročno održive financije. Najveći minus tog poteza jest narušavanje povjerenja u mirovinski sustav i loš presedan nakon kojega nitko ne može biti siguran kako se i ubuduće neće posezati za uštedom ljudi koji su cijeli život radili kako bi dočekali kakvu-takvu mirovinu. Uzimanje oko milijarde kuna dobiti državnih poduzeća kratkoročno je još gora mjera. Jer će se investicije, koje se ionako ne ostvaruju u dovoljnoj mjeri, zbog toga dodatno smanjiti. Jednako vrijedi za 2015. i 2016. godinu. Time će se i razvoj najboljih tvrtki s najvećom dobiti usporiti. Povećanje koncesija bi trebalo prihodovati oko 200 milijuna kuna, što će još malo otežati uvjete poslovanja u Hrvatskoj za sve koji imaju bilo koju vrstu koncesije. Tek oporezivanje igara na sreću, mnogima posljednje nade u bolje sutra, neće imati bolan učinak za gospodarstvo.

   Nije teško predvidjeti što će se dogoditi 2016. godine kada Linić najavljuje uvođenje poreza na nekretnine, poreza na kamate na štednju i poreza na dobit. Svi ti prihodi će biti manji od očekivanog, jer će se ugasiti dodatni broj tvrtki, izgubiti radna mjesta, a građani će imati manje nego danas. Slijedom dosadašnjih poteza tada će se razmisliti o uvođenju poreza na zrak i vodu, poreza na prekomjernu odjeću i obuću ili jednostavno poreza na život za svaku budalu, koja se usudila roditi i živjeti na ovim prostorima u vremenu deficita kao sudbine.

   Hrvatska je jučerašnjim Linićevim mjerama ponovila sve pogreške niza zemalja uvedenih u monitoring Europske komisije. Operacija će uspjeti, deficit će biti održiv, ali će pacijent (građani) biti na umoru. BDP neće ove godine dostići niti ovih smanjenih 0,2 posto simboličnog rasta. I te 2016., nešto prije ili kasnije, hrvatski dug će biti još veći, a neka druga Vlada će prekasno smanjiti plaće državnih službenika, jer neće imati izbora. Možda će tada ukinuti ili smanjiti državne agencije, općine, gradove, županije, broj ministarstava, plaće saborskih zastupnika i drugih državnih dužnosnika, uvesti štednju bahate političke elite, te dati besplatne nekretnine i infrastrukturu investitorima na beskorisnoj državnoj imovini. Sve ono što je Vlada Zorana Milanovića propustila učiniti dosad.

   Sve ono o čemu ništa relevantno ne može reći Tomislav Karamarko. Dok Linić postaje stečajni upravitelj Hrvatske pred bankrotom, jedino je Karamarko gori od hrvatske Vlade. I to nikome ne može biti utjeha. Zločin je ovo što se radi hrvatskom narodu, ali to doista nema veze s komunizmom o kojem uporno Karamarko trabunja u 21. stoljeću u punopravnoj članici Europske unije. Za njega je šteta što je Tito umro. Jer bi onda barem imao u koga upirati prstom. Ukoliko bi se uopće usudio.