Tjeraju naše vlade mrvicu iz tuđeg oka, a ne vide slona u vlastitom. I tako već 20 i kusur godina. Duže od godinu dana SDP i HNS uzaludno razglabaju i svađaju se oko uvođenja poreza na imovinu svim građanima Hrvatske, iako bi po istom kriteriju sama država morala plaćati toliki porez da bi preko noći doslovno bankrotirala. Grmio je svepristupni porezni policajac Slavko Linić o tome kako se ne može tek tako posjedovati pet ili šest stanova, koji stoje neiskorišteni, njive, voćnjake, bilo kakvu nekretninu, jer se mora svaka imovina privesti nekoj svrsi ili u suprotnom oporezovati. Ne može stajati tek tako, tvrdio je Linić i navodno ciljao na bogataše, koje treba dodatno financijski opteretiti za sve ono što imaju.

Sad kad je objavljen popis državnih nekretnina i druge imovine, kad se vidi da DUUDI ima 5.108 stanova i 14 vila, očito je da i naša država spada u bogataše. One najgore vrste. Što sjede na svojoj silnoj imovini već desetljećima, s njom ništa ne rade, nisu je sposobni valorizirati na bilo koji način, ali je ipak ni slučajno ne daju nikome. Nevjerojatno je, naprosto čudesno da je jedan od najvećih vlasnika poljoprivrednih zemljišta u Hrvatskoj Ministarstvo socijalne politike i mladih na čijem je čelu Milanka Opačić. Možda je ona u stvari ministar poljoprivrede u sjeni ili umjesto sadnje obradivih površina na nepreglednim njivama provodi kolektivne seminare za socijalno najugroženije, mlade obitelji bez stana i beskućnike. Ako socijalna skrb ima toliko zemlje nije ni čudo da je Hrvatska pri samom europskom vrhu po vrijednosti imovine od 31,4 milijardi eura. Bolji su tek Norveška, Finska, Island i Švedska. Istovremeno smo među najgorima kada je riječ o zaradi koju ta imovina donosi, pa tako nalaz Državne revizije otkriva kako država od imovine zaradi oko 100 milijuna kuna godišnje, a plaća milijardu kuna na najam i kupnju poslovnih prostora. U državnom registru stoji upisano 28.000 stanova i više od 8 tisuća poslovnih prostora. Predstojnik DUUDI-ja Mladen Pejnović kazao je i to da je krajem prošle godine oko 340 praznih stanova predano Ministarstvu građevinarstva, jer se želi ići u širu aktivnost iznajmljivanja. Netko je dobro primjetio na komentarima čitatelja na internetu kako Hrvatska ne bi trebala uopće imati beskućnika. Kad već ima toliko stanova, koji godinama nikome i ničemu ne služe.

Jučer je i premijer Zoran Milanović u naletu iskrenosti priznao da se osjeća kao budala. Svaki put kad sjedi u nekom kafiću u centru Zagreba, koji su u državnom vlasništvu. Nekad davno iznajmljeni su za 200 eura, pa otišli u podnajam za vrtoglavih 5.000 eura. I dobro je rekao. Zamislite da imate negdje neki poslovni prostor i date ga u najam za bijednu lovu, pa onda deset i više godina gledate kako vaš najmoprimac zarađuje 25 puta veću lovu od vas, jer ste vi toliko glupi i nesposobni pa ne znate zbrojiti dva i dva. A što biste drugo bili nego budala, koju ne treba žaliti. E sad, teško bi se nekome od običnih smrtnika, građanina Lijepe naše, omakla takva greška. Ako se čovjek muči u životu da nešto stekne, onda i pazi kako s tom imovinom gospodari. Ali, državni administrativac, dužnosnik, član Vlade ili saborski zastupnik slobodno može biti budala, jer ionako nisu prstom mrdnuli, niti se dana znojili da steknu tu državnu imovinu. Oni njome samo upravljaju, dižu ruke, glasaju za ovo ili ono, paze da zadrže plaću i funkciju i tako im prođe 20 godina u ugodnoj i sigurnoj državnoj službi. Šta ih briga za rezultate. Nikada nitko tu neće biti imenom i prezimenom prozvan, kamoli kritiziran.

Utoliko objavu registra državne imovine treba promatrati tek kao prvi korak u sanaciji katastrofalnog stanja. Ništa neće vrijediti popis ako se precizno ne odredi i status svake nekretnine i zatim krene u njezino korištenje po modelu koncesije, prodaje ili najma s krajnjim ciljem povećanja prihoda i smanjenja troškova državnog aparata. Jer niti jedno ministarstvo, agencija i drugi instituti državne uprave ne bi smjeli trošiti novce za najam svojih prostora dok državne nekretnine stoje prazne.

Pokazuje se i da Hrvatska još uvijek nije spremna za porez na imovinu. Ne samo zbog nesređenih katastara, birokratizirane, korumpirane, spore i neefikasne državne uprave, koja još godinama mora raditi na legalizaciji objekata, već i zato što je upitno mogu li građani Hrvatske uopće izdržati taj namet u ovom trenutku. Sudeći po onome što su sve dosadašnje vlade napravile s državnom imovinom za taj novi porez nema ni moralnog opravdanja. Nitko nije gori gospodar od njih. A sad bi htjeli uvoditi red. Čak i kad priznaju da su budale vole zavući ruke u tuđe džepove, pa opaliti dodatni porez i trošak građanima. A trebali bi krenuti od katastrofalno lošeg upravljanja državnim stanovima, vilama, hotelima, apartmanima, poslovnim prostorima, bivšim vojarnama, njivama, šumama, vodama… Ima toga koliko hoćete. Trebali bi prvo krenuti od sebe. I odrezati porez budalama u državnoj upravi.