Što će biti kad se bivši prvi potpredsjednik hrvatske Vlade vrati iz zatvora? Radimir Čačić ne odustaje, ambicija mu nikada nije nedostajalo, kao ni apsolutnog povjerenja u vlastite sposobnosti, viziju i znanje. Ali, ono što je izgovorila Vesna Pusić u razgovoru za Globus izvjesno otvara mogućnost raskola u HNS-u i izbacivanja Čačića iz stranke uz koju je vezao svoj politički život.

   – Ratko Čačić nikad više neće biti ni na kojoj vodećoj funkciji u HNS-u, a pogotovo ne u vodstvu stranke. Ova rečenica Vesne Pusić najavljuje budući rat u HNS-u o čijem ishodu ovisi i Čačićeva daljnja sudbina u politici. U tom ratu Čačić je sve bliži izgonu iz stranke, gubitku utjecaja i moći, te ulasku u drugu ligu hrvatskih političara, kojima će maksimalni domet biti dužnost saborskog zastupnika ili župana u Varaždinu. Teško da će ikada postati nešto više od toga, a gotovo je sasvim izvjesno kako od njegova povratka u Vladu ne može biti ništa, pogotovo ne na dužnost koju Čačić jedino smatra dostojnom vlastite važnosti, a to je upravo fotelja prvog potpredsjednika Vlade na kojoj sjedi Vesna Pusić.

Ona ima neusporedivo bolje karte u rukama već i zbog toga što je na čelu stranke i obnaša važnu dužnost u Vladi, pa bi svaka eventualna podrška Čačiću od strane SDP-a bila vrlo riskantna i imala bi ozbiljne posljedice za odnose u vladajućoj koaliciji, te dogovore oko predstojećih europskih i predsjedničkih izbora u ovoj godini. Ako Vesna Pusić ne bude reterirala, a nije vjerojatno da se takvo što može dogoditi, sigurno ni premijer Milanović neće učiniti ništa kako bi se miješao u unutarnja pitanja HNS-a, još manje riskirati stabilnost Vlade zbog Čačića. Jednako ne treba očekivati da će bilo koji HNS-ov ministar u Vladi dati ostavku i krenuti za sadašnjim pritvorenikom zatvora u Valturi, koji pokušava pripremiti svoj skorašnji povratak u politiku. Čačiću će dojučerašnje kolege okrenuti leđa. I zaboraviti ga kao da nikada nije ni postojao. Kako bi se po tko zna koji put pokazalo koliko je tanka linija između neba i zemlje, političke orbite i sunovrata na marginu.

   Doduše, ta margina zasad Čačiću nije toliko izvjesna, jer on navodno pregovara s Milanom Bandićem (iako ovaj to javno negira). Navodno postoje i naznake kako bi neki pakt mogao sklopiti i s Gabrićevim Nacionalnim forumom, iako je i tu prerano za bilo kakve opipljivije i konkretne potvrde, tim više što bi forumu Čačić vjerojatno više glasova oduzeo nego donio, ukoliko se uzme u obzir da su potencijalni Gabrićevi glasači u najvećoj mjeri ljudi razočarani radom i rezultatima Vlade Zorana Milanovića.

   Iako je na Markovu trgu otvoren tragikomični Ured za dobrodošlicu, Čačića neće imati tko dočekati. Ako pak skrene do Milana Bandića i njih dvojica dogovore suradnju, koja bi zagrebačkog gradonačelnika još jednom pokušala nametnuti kao političku snagu na nacionalnoj razini, neuspjeh im se čini zagarantiran. Jer, malo je Istrijana, Primoraca ili Dalmatinaca spremno dati svoj glas Bandiću i tu će činjenicu zagrebački populist teško promijeniti koliko god se trudio. To je na kraju krajeva pokazala i njegova kandidatura za predsjednika Hrvatske. Kod Čačića je priča slična zbog njegove teške osobnosti i loše komunikacije s javnosti, kao i činjenice da je HNS uvijek znao vješto pregovarati o podjeli fotelja u Vladama Ivice Račana i Zorana Milanovića. Gdje je Čačić dobivao bitno značajnije pozicije od svog realnog političkog rejtinga i ostvarenog rezultata na izborima.

Ako se to na trenutak i zaboravi nipošto se ne smije smetnuti s uma da je Čačić tradicionalno spadao u najnepopularnije političare u Hrvatskoj. Nema razloga da se tu išta promijeni, pogotovo ne nakon osude za odgovornost u prometnoj nesreći u kojoj je život izgubilo dvoje ljudi i odsluženja zatvorske kazne. Sinergija Čačić i Bandić na nacionalnoj razini zbog svega toga nema velikih šansi za uspjeh, nudi možda tek borbu za prijelaz izbornog praga na parlamentarnim izborima ukoliko na njih zajedno izađu.

   No, sve su to političke križaljke i procjene. Od njih je daleko važnija činjenica da ljudi u Hrvatskoj neće ništa izgubiti zbog Čačićeva vjerojatnog pada na političku marginu.

On u svom drugom mandatu u Vladi ionako nije uspio realizirati ništa od najavljenih investicija. Nisu se dogodile termoelektrane, LNG, vjetroelektrane… Jednako su porazni rezultati aktualnih ministara u segmentu investicija, Grčića, Marasa ili Vrdoljaka, koji se nikakve političke odgovornosti zbog toga ne moraju bojati. Osim ako nekoga ne pregaze na cesti i budu osuđeni, kao što se dogodilo Čačiću. Od svih njegovih ideja danas je najživlja monetizacija autocesta, koja samo pokazuje da je uvijek bio političar neoliberalnog koncepta kakvih ionako ima sasvim dovoljno u Kukuriku koaliciji i Vladi. Stoga je i Čačićev zatvorski blues važan u kontekstu mogućeg raskola u HNS-u. Ne i za građane Hrvatske. Njima će sve ostati isto, s Čačićem u zatvoru ili na Markovu trgu.