Kako god završi postizborna trakavica formiranja Sabora, izbora mandatara i nove hrvatske Vlade, bit će to olakšanje. Barem više nećemo gledati ovaj beskrajni izborni dan u kojem je vrijeme stalo. Nećemo više gledati beskrajno izmotavanje, ulagivanje, optuživanje i nizanje novih i sasvim originalnih uvjeta za izbor mandatara, nećemo promatrati taktiziranje i bježanje od odluka i odgovornosti od strane Zorana Milanovića, Tomislava Karamarka i Bože Petrova.

Prvi sve radi da ostane na vlasti, drugi sve da na nju dođe, a treći da što duže odlučuje o sudbini prve dvojice. Ako uopće dođe taj Mostov supermandatar, koji nije političar, ali jest stručnjak, trebao bi biti superjunak da pomiri sve te interese i rogove u vreći. Problem je što čak i takav supersposobnjaković neće imati izborni legitimitet, ali će imati volju voditi državu. Stoga naš neimenovani nestranački mandatar samo teoretski može biti sjajan, odnosno dok se konkretno ne dozna ime i prezime te osobe. Tada će mu svi pronaći na stotine mana.

Sve su opcije na stolu. I sve su uglavnom loše. Ideja velike koalicije sazdane na temelju potrebnog konsenzusa o mjerama za boljitak i razvoj Hrvatske načelno je dobra, štoviše, potrebna je Hrvatskoj. Evo i zašto. Jučer su objavljeni podaci Eurostata koji govore da Hrvatska ima najveći pad zaposlenosti među svim zemljama Europske unije. I ne treba nam Eurostat da bismo vidjeli kako mnogi, pogotovo mladi i nezaposleni, pokušavaju iz Hrvatske pobjeći tamo gdje će im biti bolje. Međutim, iz godine u godinu sve je teže i teže pronaći pristojno plaćen posao vani. Prostor za bijeg je sve suženiji i problemi građana Hrvatske morat će se rješavati u Hrvatskoj. Ili se neće riješiti uopće.

Objavljena je odluka Američkih federalnih rezervi o podizanju kamatnih stopa iz čega proizlazi sigurna prognoza postupnog podizanja kamatnih stopa i u Europi, a ta poruka govori da je vrijeme jeftinog zaduživanja pri kraju. Ostaje još najviše jedna godina relativno lagodnog odgađanja bolne istine, a onda će se Hrvatska naći pred zidom vlastitog duga. Već 2017. godine trebat će pronaći 20 milijardi kuna samo za kamate, a to je novac kojeg je moguće namaknuti samo uz danas teško zamisliv rast BDP-a po stopi od približno 4 posto. Živimo u državi dužničkog ropstva i sudbinu takve države morat ćemo osjetiti još više na svojoj koži u godinama koje dolaze. Bit će nam gore, to je perspektiva. Više ćemo raditi za manje plaće. Utapat će se kvaliteta zdravstva i školstva, sve manje prava će biti besplatno. Male mirovine bit će još manje sve dok je omjer zaposlenih i umirovljenika otprilike isti.

Stanje je alarmantno, a pregovori o velikoj koalicijskoj i kriznoj Vladi nalikuju serijalu o »Ratovima zvijezda«, samo što je u ovom slučaju riječ o zamornoj sagi umišljenih političkih zvijezdica za koju bi malo tko platio kartu da je gleda. Najveća laž koju silom neprilika pokušavaju prodati Milanović i Karamarko odnosi se na navodnu dobru volju za međusobnom suradnjom. HDZ-ovci i SDP-ovci uglavnom ne mogu vidjeti jedne druge, inovativni su samo kad se trebaju dosjetiti novih načina pljuvanja i beskrajnog kritiziranja, a moraju biti manji od makovog zrna kad ih Petrov pozove za isti stol. Njihov konsenzus je teško zamisliti, trebali bismo za taj scenario imati daleko tolerantnije stranačke lidere, daleko odgovornije i zrelije.

A to Karamarko i Milanović dosad nisu bili. Bilo bi čudo da se preobraze preko noći. Za Božu Petrova vrijede neka druga pravila. Njegova je dosljednost temeljena upravo na navodno jednakom odnosu prema velikim strankama. Međutim, ako doista ima sklonost ući u koaliciju sa HDZ-om, koja to nije, već se lažno prikazuje kao suradnja, morat će donijeti odluku. Most će se morati prebrojati. Od jedan do petnaest. Petrov bi pritom trebao pokazati određenu zrelost i shvatiti da sastavljanje slabe Vlade nema smisla, čak ni ako će on biti premijer. Bez čvrstog i detaljnog koalicijskog sporazuma i jake političke podrške u Saboru, takva Vlada neće imati šansi za ozbiljne promjene.

A Hrvatskoj doista trebaju radikalne i brze mjere ozdravljenja. Stoga je bolje odustati i ići na nove izbore nego na silu stvarati Vladu s jednom od opcija, bio to HDZ ili SDP. O tome Petrov govori od početka. I nitko mu ne vjeruje. Dokazati vjerodostojnost može samo ako ostane dosljedan. Ili velika koalicija Mosta, HDZ-a i SDP-a ili novi izbori. S novom podjelom karata. Sve drugo bila bi prevara za koju će Petrov i Most biti kažnjeni. Na prvim narednim izborima kad god se dogode.