Kad bi Mostovci poželjeli da Hrvatska lansira svemirski brod na Mars HDZ i SDP bi garant podržali prijedlog. Ili barem kazali da se o toj temi svakako još treba raspravljati, jer je 95 posto ideje sasvim prihvatljivo. I kamo sreće da hrvatski svemirski program može zaživjeti u rekordnom roku od sedam dana.

Održao bi Božo Petrov tajne konzultacije s jednima, pa s drugima, pa bi se zatvorio s kolegama na Plitvicama i donio odluku da u svemir prvog ispale Dragu Prgometa. S raketne lansirne rampe u Donjem Lapcu odbrojavanje bi odradio odmetnuti SDSS-ov zastupnik Mirko Rašković i dalje bi sve bilo lako. Hrvatska bi dobila Vladu, a lica čelnika NASA-e pocrvenjela od stida, jer je jedna mala i nevažna državica u sedam dana uspjela od jednog običnog polja kod Dnopolja kraj Donjeg Lapca napraviti Houston. Nažalost, ovako neće ići. Prgomet je jučer objavio da ide na svinjokolju i čvarkijadu umjesto na pregovore o Vladi, pa se naši i njihovi problemi ipak moraju rješavati na zemlji, a ne u bestežinskom prostoru.

Poanta ove priče govori da su tri tjedna pregovaranja Mosta o programima sa SDP-om i HDZ-om uzaludno potrošeno vrijeme. Ne zato što se govori o nebitnim temama, već zato što su HDZ i SDP odjednom spremni prihvatiti sve što im Most stavi na stol. Čak i prijedloge za koje desetljećima nisu htjeli ni čuti. Kao što je teritorijalni preustroj i ukidanje dobrog dijela neodrživo skupog sustava od 575 općina, gradova i županija u zemlji koja ima tek nešto više od 4 milijuna ljudi. Odjednom, nije problem ni smanjivanje broja zastupnika, čak ni rezanje dužnosničkih plaća do granice od 9.999 kuna i reforma izbornog sustava, odjednom je sasvim u redu ideja o volontiranju načelnika općina koje imaju manje od 3.000 stanovnika. Nakon što smo dvadeset i više godina svjedočili kadroviranju po kriteriju stranačke podobnosti odjednom je prihvatljivo provođenje javnih natječaja za odabir sposobnih ljudi. Koje je to licemjerje. Zar se trebao pojaviti Most da odjednom shvate što su trebali raditi zadnjih nekoliko desetljeća?

Most također ima problem, jer Božo Petrov već tri tjedna vodi pregovore sa HDZ-om, SDP-om i samim sobom. Traži svoj program, mjere i stavove, usput izbacuje Prgometa ne mareći za manjak demokracije u Nacionalnom vijeću Mosta. Bavi se pitanjima kojima nažalost nije dorastao. Previše je lutanja, otpadaju ideje o mirovinskoj reformi, dolaze nove poput proglašenja isključivog gospodarskog pojasa na Jadranu, puštaju se baloni o formiranju Ekonomskog vijeća, odjednom se pojavljuje i nova terminologija lustracije pretvorbe i privatizacije, iako je riječ o neprovedivom populističkom konceptu. Pa tko će nakon 20 godina lustrirati tajkune? Misli li Petrov da taj posao može odraditi hrvatsko pravosuđe? A ne može stati na kraj ni Tomislavu Horvatinčiću, Zdravku Mamiću ili Ivi Sanaderu svim dokazima unatoč u doista konkretnim optužbama.

Most gubi vrijeme na ideji o stvaranju Vlade nacionalnog jedinstva. Dvije najveće stranke zajedno imaju dovoljno mandata za formiranje najstabilnije vlade u povijesti Hrvatske i za nju im Most uopće nije potreban. Međutim, u ovih 25 godina samostalnosti države HDZ i SDP nikada nisu pokazivali ni najmanju političku volju za konsenzusom o bilo kojem pitanju važnom za Hrvatsku, iako im je do Hrvatske neizmjerno stalo. Lakše im je politički egizistirati u dva tabora s podjelom na desne i lijeve, ustaše i partizane, domoljube i izdajnike… Most je tu podjelu do kraja razotkrio i to nije nevažno, ali ne znači da će dugoročno politički profitirati. Umjesto traženja nemogućeg moraju pokazati zrelost, odabrati i stati iza svoje odluke. Trebali su već započeti pisati prijedlog teksta ugovora o partnerstvu, ugovora o budućem koalicijskom sporazumu na temelju kojeg se ima formirati Vlada. Takav dokument u Hrvatskoj još nije viđen, jer su koalicijski sporazumi dosad bili napisani na nekoliko listova papira. Bili su bezvrijedni. Sada ugovor mora biti detaljan. Mora sadržavati realno provedive reformske pakete po najvažnijim resorima uz uvjetovani tajming provedbe. Samo na temelju takvog dokumenta Most može dugoročno postati stranka. Prethodno moraju odrediti svoje ljude za ministre i tražiti resore, koji su im važni i za koje mogu ponuditi kvalitetan kadar. Imaju mogućnost dobiti poziciju arbitra u Vladi i Saboru, a to nipošto nije malo. Ako ih partner izigra moći će legitimno odustati i tražiti prijevremene izbore. Ali ne sada. Sada moraju preuzeti odgovornost. Petrov prije svih. Vrijeme neumitno curi, Most mora odabrati, a Petrov pokazati da je prerastao političku provinciju. Inače će krajnji doseg jedne obećavajuće političke karijere trajno ostati tamo gdje je ta karijera počela. Na granicama Grada Metkovića.