Promjene! Bojkot! Tako velike riječi, a nikad manja djela. U stvari imamo nikad življu političku inicijativu da Zdravko Mamić bude doživotni izvršni u Dinamu i neprikosnoveni vladar apsolutno svega što se događa u hrvatskom nogometu i sve to na neograničeni vremenski rok. Jednako tvrdo stoji i podloga da Davor Šuker doživotno bude na čelu Hrvatskog nogometnog saveza. Vjerovali ili ne, upravo to su djela Zorana Milanovića i Tomislava Karamarka, iako obojica obećavaju i pričaju neke sasvim suprotne stvari.

Ovog su tjedna, usred političke kampanje, odlučili sjetiti se nogometa, tog ogledala društva u kojem se jasno nazire svo blato, hrpetina laži i manipulacija u tom istom društvu. Za početak je sasvim bizarno što je aktualni premijer Milanović odlučio prozboriti koju o nadaleko čuvenoj močvari i obećati da će spasiti hrvatski nogomet od kandži jednog čovjeka i jedne partije. Kada? Pa naravno, kad Milanović dobije izbore, pa još naglašava kako nogomet treba vratiti ljudima, jer »ta klika, brate, smeta i Dalmatincima i Zagrepčanima«. Dakle, aktualni premijer sada obećava da će napraviti ono isto što je obećavao da će napraviti prije četiri godine kada je dobio izbore. I te četiri godine je potrošio bez ikakva mjerljiva rezultata, jer su njega i njegova bivšeg resornog ministra sporta Željka Jovanovića, doslovno izjeli komarci, a močvara progutala do te mjere da im se najveći krokodili sada komotno mogu rugati do mile volje. Zdravko i Zoran Mamić uživaju na slobodi, nemaju nikakva ograničenja u radu, mogu se komotno razgovarati sa svjedocima koji ih optužuju za isisavanje novca iz Dinama i ostaje upitno hoće li nedoraslo hrvatsko pravosuđe ovaj slučaj ikada suditi, kamoli presuditi. Ta klika i dalje smeta, u pravu je premijer, samo što je i on tome doprinio. Milanović nije znao, nije mogao, nije imao hrabrosti… Ma koga briga, rezultata nema i to je jedino važno. Močvara je nikad dublja.   

Od aktualnog premijera gori je samo onaj koji bi ga htio naslijediti. Tomislav Karamarko se zapliće sam sa sobom do te mjere da čovjek može pomisliti kako mu se pokvario blesimetar. Ni manje ni više obećava da će spasiti Hajduk, »identitet i emociju kakve nema u Europi«. »Naći ću način kao premijer da vratimo Hajduk na mjesto gdje pripada i neće nas nitko zbog nogometnih klubova dijeliti na sjever i jug«, kaže Karamarko i namjerno zaboravlja da je upravo HDZ, onaj pod vodstvom Ive Sanadera, gdje je i Karamarko bio ministar, već jednom spašavao Hajduk ubacujući u njega svježi novac poduzeća koja su radila s državom i odlično zarađivala, pa je Ćaća naložio da se nešto od toga mora vratiti.

Dite materi, Hajduk pod državne skute. Karamarko se izgleda ne sjeća da je preoblikovanje Hajduka završilo neslavno i kaotično, a stotinjak milijuna kuna isparilo u svega nekoliko godina. Izgleda da ne zna ni to da su se navijači u Splitu i Dalmaciji pobunili protiv takvog koncepta, kao i da je Udruga »Naš Hajduk« preuzela klub tražeći da se politika makne iz te butige. Zatim su krenuli u otvoreni rat s HNS-om. Da hoće navijače Hajduka slušati, a neće, Karamarko bi itekako mogao pomoći ozdravljenju hrvatskog nogometa, ne treba čekati premijersku fotelju. Odmah može naložiti da onih 11 HDZ-ovaca u Izvršnom odboru HNS-a, kojim drmaju Mamić i Šuker, podnesu ostavke. Ovako im uredno daje legitimitet. Operativno Mamića i Šukera podržava HDZ i to je naprosto činjenica. Kao što je činjenica da je taj isti Karamarkov HDZ u Hrvatskom saboru uredno glasao protiv prijedloga izmjena Zakona o sportu, kojeg su kreirali upravo u Hajduku.

Tko je ovdje lud? I kad svemu pridodate da je baš Zdravko Mamić bio simpatizer i donator u kampanji HDZ-ove kandidatkinje za predsjednika RH, sve je jasno. Bez Milana Bandića i HDZ-a ne bi bilo Mamićeve moći. Taj i takav HDZ u dalmatinskim izbornim jedinicama po svim anketama svejedno ima odnijeti premoćnu pobjedu i iz toga proizlaze samo dva moguća zaključka. Ili Karamarko može nekažnjeno pričati što god mu padne na pamet ili Hajduk biračima u Dalmaciji uopće nije važan. Zato je nogomet ogledalo hrvatskog društva. Baruštine u kojoj se nekažnjeno može obmanjivati javnost kako bi se dobila vlast.

Tribine su naravno prazne, ljudi nezainteresirani. U Hrvatskoj se nogometni prvak zna prije Božića. Bojkot reprezentacije novi je i  najtužniji čin u nogometnom teatru apsurda, jer mnogi s pravom više ne doživljavaju »kockice« svojom već Mamićevom reprezentacijom. Blesimetar se nažalost nije pokvario. »Mamić živi vječno, a Hajduk do idućih izbora«, tako doista glasi Karamarkova nogometna kampanja. Predstava je loša, ali preostaje nam samo gledati, navijati i glasati kad za to dođe vrijeme. Ako prethodno i sami ne zaglavimo. U blesimetru.