Laj, Krele, laj! Možda se sijalica i ugasi. Laj, koliko god treba. Dan, dva, tri, mjesecima ili godinama. Laj, Krele, možda te jednom čuju s Markovog trga, možda se jednog dana barem jedna sijalica u nekoj od banaka doista ugasi. A tada nitko neće moći ni pretpostaviti da nije pregorjela sama od sebe, tek tako, već je konačno urodio plodom silan napor i trud u obračunavanju predstavnika hrvatske Vlade s narodu omrznutim bankarima. 

   Naslušali smo se lažnih obećanja. Poslije, a pogotovo prije izbora. Više im nitko ozbiljan ne vjeruje bilo da je riječ o iznenadnom navještanju blagostanja u državi, koja će ničim izazvana postati najrazvijenija na kugli zemaljskoj, bilo da je riječ o planu pod rednim brojem 21 ili obećanju koje tek ima nastupiti kad se HDZ-ov čovjek živopisne bradice ukaže s čarobnim štapićem iz svog njemačkog instituta i pokaže da je kamen mudrosti Hrvatska uvijek imala, samo ga je trebala tražiti u Bavarskoj. 

   Od tih obećanja gori je samo lažni rat protiv banaka. Kako je prije nekoliko dana objavljeno u našem listu, pet banaka, PBZ, Zaba Erste, RBA i Hypo, za svoje ključno rukovodstvo, što je najviše 150 ljudi ukupno, kroz plaće, bonuse i naknade u zadnjih deset godina isplatile su 1,76 milijardi kuna, ekvivalent 250 tisuća prosječnih bruto plaća ili 521 tisuća prosječnih mirovina za punih 40 godina staža. Svaki od tih 150 bankarskih menadžera godišnje u prosjeku dobije milijun i nešto sitno kuna, što je otprilike mjesečna plaća od 100.000 kuna. Istovremeno, ministar financija Boris Lalovac kao da laje na sijalicu. Javno govori kako je nedopustivo da su kamate u Hrvatskoj tri puta veće nego u Austriji ili Italiji. Čudi se činjenici da su banke dale 6 milijardi kuna rizičnih kredita tvrtkama, koje nemaju apsolutno nikakvih prihoda ili imaju mizerno bijednih 100 kuna. Ali mu ne pada na pamet sumnjati u pranje i isisavanje novca, pa prijaviti bilo što DORH-u i USKOK-u. Državni odvjetnik Dinko Cvitan tvrdi da nije posao DORH-a kontrolirati kako rade banke. A onaj čiji to posao jest, guverner Hrvatske narodne banke Boris Vujčić, upozorava da će rate kredita u eurima skočiti kao i one u švicarcima i skrštenih ruku čeka kataklizmu uz poštapalicu »jesam vam rekao«. 

  Lalovac pak bjesni i tvrdi javno kako HNB ne može samo upozoravati, jer »nisu meteorolozi«, već moraju djelovati u skladu sa zakonima i naći rješenje. Pa odmah reterira i dodaje kako on nije u nikakvom ratu s Vujčićem, inače dobrim prijateljem premijera Zorana Milanovića, koji također lamentira o prejakim i neodgovornim bankama, ali tvrdi kako one unatoč svemu nisu neprijatelji. Eto, i premijer ima kredit, muku muči da ga vrati sa svojih 20-tak tisuća kuna plaće, teško mu je i rado bi da ga nije ni uzeo. Tomislav Karamarko tvrdi da s bankama treba naći zajednički jezik, jer one imaju svoj interes i od velike su pomoći ako se s njima zna na pravi način surađivati. Ne pada mu na pamet podatak da su te banke u zadnjih 5 godina isplatile 10,5 milijardi kuna dividende. A 300.000 građana je blokirano. Dio je deložiran i dužnicima u stvari Vlada nije pomogla, niti je to istinski pokušala unatoč nizu predizbornih trikova kakav je zamrzavanje tečaja franka. Prava je istina da su sukno i škare u rukama Vlade i HNB-a bilo kroz promjene Zakona o potrošačkom kreditiranju, zakonsko ograničenje kamata ili u nizu drugih mogućih opcija. Užasne anomalije u hrvatskom bankarskom poslovanju na rubu su kriminala i prelamaju se isključivo preko leđa građana. Banke mogu biti društveno odgovornije ako ih se na to prisili. A to nema tko učiniti u Bankarskoj Državi Hrvatskoj, iako vlast nisu birale banke, već građani. 

   Na dan kad se u Zagrebu priprema dosad najmasovniji javni prosvjed protiv banaka atmosfera nalikuje onoj iz kultnog romana Ranka Marinkovića »Kiklop« u kojemu se glavni junak izgladnjuje kako bi izbjegao poziv u Kraljevsku jugoslavensku vojsku. U filmskoj ekranizaciji sjajnu epizodnu rolu odigrao je pokojni Boris Dvornik u ulozi oficira kraljevske vojske, koji neukim balavcima objašnjava kako se vojnik orijentira u svim mogućim i nemogućim situacijama. Kad nema sunca, ni zvijezda, ni busole, kad nema ni mađarskog seljaka na cesti kojeg možeš pitati gdje si, kuda ići i što raditi. Baš tako danas bankari mogu podučavati legalno izabrane predstavnike vlasti u Hrvatskoj. Sprdati se s njima, tretirati ih kao poslušne podanike. 

  I kao u filmu, odgovor zna jedino primjerni vojnik Krele, onaj isti što laje na sijalicu kako bi se ugasila. 

   – Bravo, bravo! Tko te nazva kreletom majku mu blesavu. Onaj podnarednik dopast će mi šaka, najbolje mi momke zajebava” – urla legendarni Dvornik. Naši momci u Vladi i HNB-u također hrane kiklopa. Nezasitnog, beskrajno gramzivog, društveno štetnog, kiklopa što proždire sve što mu se nađe na putu. Laju na banke, ali još nikoga nisu ugrizli. Nažalost, takvih namjera ni nemaju. Na prosvjedu će danas biti ljudi koje je kiklop već prožvakao i ispljunuo. Ljudi na rubu živaca i bijesa. Mirni, do daljnega. Dok se i njima ne ugasi sijalica.