Ipak nije bila prvoaprilska šala. Na repertoaru je MUP-ov šlager pod nazivom »Tablicu svoju ljubim«. Svakom jedna, ima za svakoga. Hrvatska će doista ući u legendu svih kvizova u regiji, jer valja pretpostaviti da ni najzagriženiji kvizomani neće pogoditi i prepoznati toliki broj registracija na vozilima koliko ih ima u Velikoj Našoj. Čija je registarska oznaka HV? Za milijun kuna, pitanje je dovoljno dobro, jer čak i ako znate da to nije pločica Hrvatske vojske, treba se sjetiti Hvara. Kome to nije dosta nek odgovori na ekstra pitanje »Postoji li na Hvaru i stanica za tehnički pregled vozila?« Postoji, STP Auto klub Hvar na adresi 21462 Vrbanj. Novac je vaš, a Tarik Filipović bit će radostan kao malo kada, jer ni sam ne zna da je na Hvaru mogao registrirati auto, iako tamo ljetuje već desetljećima. 

   Dogodila se velika dilema OH ili OR, jer gradonačenik Orahovice Josip Nemec neće OH, pa kud puklo da puklo. Zašto baš on da dobije ono što je u bivšoj državi bio Ohrid, pita se čovjek i logično je njemu baš OR jedino prihvatljivo rješenje. Ne bi tu bilo problema da gradonačelnik Oroslavja Ivan Tuđa nije zapilio po tome da je baš OR za njega i njegov grad jedino prepoznatljiv, iako ovaj grad svoju tablicu nikad ranije nije imao. No, što se MUP-u snilo, to se babi omililo, pa je teško, gotovo nemoguće, odgonetnuti kako će se dilema OH ili OR na kraju rasplesti. Valja se samo nadati da horde bijesnih Slavonaca neće navaliti na gradić u Zagorju pokušavajući na silu oteti njihov OR, pa nek si nose taj smrdljivi OH tamo gdje su ga dobili, a to je pravo u sjedište MUP-a. Ni to nije rješenje muka gradonačelnika Donje Stubice Juraja Srebačića, koji je nesretan zbog oznake DO, turobno iste kao za Doboj. DO za Donju. Koju Donju? Pripizdinu ili Vukojebinu? I čovjek logično predlaže uzeti oznaku SC za Donju Stubicu, ali samo zato što je onaj, tamo neki Split, već zauzeo oznaku ST, pa se njima to vjerojatno ne bi moglo uzeti. 

  Tešku nepravdu velikim urbanim pretenzijama zemlje koja tabelarno započinje u Babinoj Gredi, a završava u predgrađu Tokija, nanijelo je latinično pismo, koje je naprosto slovima ograničeno i kao takvo sasvim nedostatno za udovoljavanje svakom snu o registarskoj tablici. Ljudi se žale, iako su neki prošli sto puta gore. U Vrgorcu šute, iako je baš njih zapao VC. Ni Grubišno Polje ne kipti od bijesa, iako je njihov GP lako zamijeniti za granični prijelaz, kojeg u stvari uopće nema u blizini, već putnik u stvari dođe u Male Zdence ili Donju Rašenicu čim izađe izvan grada pod oznakom GP. Svoju tablicu dobila je i Lepoglava, grad u kojem će sada i zatvorenici lakše i brže registrirati auto. Biograd na moru srećom je promašio ozloglašeni BG, tako da niti jedan huligan neće biti u dilemi poželi li razbiti stakla na autu s BG tablicom. I to su uglavnom najveće koristi od MUP-ova promišljanja male zemlje za veliku registraciju. Neke će tablice biti raritetne. Vis, Vrlika ili Čabar s maksimalnim brojem stanovnika od 2 do 4 tisuće ljudi imat će manje od tisuću registriranih, pa će se mlado i staro radovati svaki put kad na cesti vide ČB ili VS, znajući koliko je rijedak auto iz Čabra ili Visa. PV će pak izazvati totalnu nedoumicu, jer će malo tko znati da je to oznaka za Popovaču, Općinu koja je prije dvije godine postala Grad, posljednji ili najnoviji od ukupno 128 gradova u velikoj Hrvatskoj. U zemlji gdje svako selo ima svoju zastavu i grb, skupštinu i legalno izabranog čelnika, pripadajući automobil i sekretaricu, u zemlji u kojoj se već desetljećima uzaludno priča o rezanju i ukidanju silnih općina i gradova, teritorijalni ustroj odradila je policija, koja, vjerovali ili ne, točno zna da idućih deset godina neće biti ukinut ni jedan jedini od debelo prekobrojnih gradova u Hrvatskoj. 

  O čemu mi uopće raspravljamo? Jedna Austrija ima 76 gradova, Belgija 71, Češka 25, Danska 45, a napredna i navodno razvijena Njemačka samo 80 gradova, Velika Britanija još manje, samo 69. S druge su strane megalomani Turci sa 580 gradova i 75 milijuna stanovnika, gotovo 20 puta više od Hrvatske, pa bi i tu ekvivalent po glavi stanovnika značio da bi Hrvatska, slijedeći turski primjer, trebala imati svega 30-tak gradova. Pa nek onda neko kaže da nismo razvijeni i krajnje urbani. Ili da nemamo žicu za dobar biznis pod skutima države. Jer, netko će sve te tablice proizvoditi, netko će ih izdavati, netko naplaćivati, a netko na temelju toga dobiti posao. 

   U ovom nepotrebnom trošenju novaca buniti se u stvari trebaju svi koji tablicu nisu dobili. Zašto ne bi svako selo imalo svoju? Kad već decentralizacije nema u bitnim stvarima valja iskoristiti sav taj silni potencijal, pa dati i županijske tablice, a imućnijim gradovima ekskluzivne tablice uz nadoplatu, tako da svaki Bandićev pristaša može imati tablicu MB – 365. Zašto ne bi tablicu imali Donji Kukuruzari, Gornji Bogićevci, Velika Ludina ili Podcrkavlje? Pa šta košta da košta. Novac očito nije problem.