Zagreb je četvrtina Hrvatske. A gradonačelnik Zagreba treći čovjek izvršne vlasti u državi, tik do premijera i predsjednice. Tim je strašnija kriza vlasti u hrvatskoj metropoli. To više nije samo blokada upravljanja, već duboko ukorijenjena nemogućnost funkcioniranja gradskih struktura na načelu vjerodostojnosti, poštenja i etike, načela bez kojih ne može biti govora o kvalitetnom zastupanju interesa građana, koji su svojim glasom povjerenje dali Milanu Bandiću.

  To je upravo ono što Bandić uporno tupi i ponavlja. Treba delati. Za dobrobit svih Zagrepčanaca, svih naših ljudi, cijele Hrvatske, u blatu predgrađa i elitnom centru, treba zasukati rukave i rintati 25 sati dnevno. Onaj sat viška imaju samo najbolji, jer Bandić u pola sata napravi ono što drugi ne mogu u pola dana. Takva je legenda o čovjeku čija se kancelarija ponovo preselila u Remetinec. I zbog toga više ni jedne jedine minute ne bi smio biti gradonačelnik.

  Naravno da je politički progon u pitanju. Na isti način je sistematski proganjana Marina Lovrić-Merzel i ta haranga još traje na pravdi Boga. Tako je bilo i Željku Sabi, tuženom zbog kupnje političkih protivnika, iako se tom rabotom podosta etabliranih političara već bavilo, pa nikome nija pala vlas s glave. Zašto baš Sabo i zašto baš sada? Naravno da je i Ivan Čehok u Varaždinu bio meta političkih neprijatelja, a optužnica mu je izmišljena i neutemeljena, iako dokazana. O političkom progonu Božidara Kalmete sage se mogu ispjevati, iako se vječitom kandidatu za hapšenje odlazak u zatvor nikako ne događa unatoč tonama inkriminirajućih dokumenata i afera u resoru kojeg je vodio, ali nije znao što se u njemu događa. Prvak političkog progona u Hrvatskoj Ivo Sanader također je opetovano i ustrajno tvrdio kako mu sve one satove, slike, nekretnine i torbe novaca pakiraju i izmišljaju. Pouka je očita. Ako represivni organi dirnu moćnog političara na vlasti odmah je u pitanju politički progon, pa se tako i od Milana Bandića unaprijed stvara žrtva, a njegova tek osnovana stranka organizira potpisivanje peticije pod nazivom »Stop političkim hapšenjima«. I kad čovjek pogleda sve nabrojeno mogao bi pomisliti da je Staljin još uvijek živ, a KGB u Hrvatskoj hapsi redom koga stigne. S razlogom, a još više bez njega, trpaju se državni dužnosnici u željezničke vagone, što se kotrljaju u nepoznatom pravcu na dobrovoljni rad u kazamatima Gulaga. A svi nevini da neviniji ne mogu biti.

  U stvari USKOK, PN USKOK i DORH zasad nisu odradili dobar posao u slučaju Bandić. Ne zbog manjkavosti optužbi, već brojnih spornih poslova zagrebačkoga gradonačelnika zbog kojih nema proširenja istrage. No, i postojeće optužbe su itekako ozbiljne. Povezane su s njegovim mandatom gradonačelnika i zato se Milan Bandić danas nalazi u sukobu interesa kao nitko u Hrvatskoj. Njegova situacija debelo premašuje ovlasti Povjerenstva za sukob interesa, koje Bandića može opaliti s nekoliko desetaka tisuća kuna po džepu, ali ne može učiniti apsolutno ništa kako bi spriječilo karikaturu demokracije u hrvatskoj metropoli. Gradonačelnik je optužen za zlouporabu ovlasti. Imenovao je sve ključne ljude u svojoj vlasti. Poslovi su premreženi, interesi također i cijeli Bandićev mandat prerasta u jedan veliki sukob interesa. Da bi teatar apsurda bio još veći naš gradonačelnik sada ima i 15 milijuna novih problema. Taman i da »dela« 365 dana u godini, legalno 15 milijuna kuna može zaraditi samo ukoliko 40 godina bude gradonačelnik i pod uvjetom da u tom razdoblju živi od zraka i vode kako bi svu svoju plaću ulijevao u džepove onih kojima bi mogao ostati dužan za jamčevinu, koju mu država namjerava oteti iz džepa vlastitoga odvjetnika Marijana Hanžekovića. Kolike bi usluge naš gradonačelnik trebao učiniti onima koji su ga zadužili? I kako možemo biti sigurni da Bandićevi dugovi neće utjecati na njegovo upravljanje imovinom građana Grada Zagreba, na eventualno trgovanje utjecajem kojeg je dobio sa funkcijom?

  U svakom dobro uređenom društvu pokretanje istrage i nemogućnost obnašanja dužnosti zbog odlaska u zatvor treba biti razlog za raspisivanje novih izbora uz uvođenje privremenog državnog povjerenika. Za Grad Zagreb ili bilo koju drugu jedinicu državne i lokalne uprave u kojoj se takav krimen dogodi. No, u Hrvatskoj je drugo, zakoni su tolerantni spram zatvorenika-političara. Poništavaju se mandati i raspisuju izbori zbog daleko nevažnijih stvari. Dovoljno je sklopiti interesni stranački pakt u ovom ili onom gradskom ili županijskom vijeću, pa stopirati izglasavanje proračuna i eto novih izbora. Mogu biti svake godine.

  Istovremeno smo pali tako nisko s kriterijima da bi nam svima trebao biti dobar i sasvim prihvatljiv gradonačelnik, koji 365 dana u godini može biti u zatvoru i istovremeno »delati« za dobro svih nas. A to je pravi problem društva duboko ogrezlog u korupciju. Povjerenja nema, birači su izigrani. Jedino razumno rješenje jest raspisivanje novih izbora što prije. Tako da Bandić i službeno – prestane »delati«. Našeg gradonačelnika nitko razuman ionako nije birao kako bi radio 365 dana u godini. Ne, dok dane broji iza rešetaka.