Ima li pilota u avionu? I što ćemo napraviti kad se ta naša letjelica surva u ambis? A hoće, baš će se to dogoditi, jer mi već mjesecima, ma što mjesecima – godinama, ništa ne radimo i ničemu ne svjedočimo osim nadmudrivanju političara u medijima.

Gleda li netko sa strane hrvatske medije mogao bi jadan pomisliti da je ova zemlja čisti Disneyland, jer u njoj nema ozbiljnih problema. I odmah bi poželio da Titovu bistu izmjeste iz Pantovčaka, potope je na najdubljoj lokaciji u Jadranskom moru, nek joj se više nikad na vidi traga, jer će tako biti otvoreno barem deset novih radnih mjesta.

Navijali bi od sveg srca da se premijer Milanović i predsjednica Grabar-Kitarović dopisuju od jutra do mraka i zakazuju sastanke, sjednice, biraju lokacije i teme o kojima će raspravljati, sve dok više ne bude tinte.

I onda kad se jednom dogovore, stvar mora procvjetati sama od sebe, jer će jedna dokazano neuspješna Vlada, na toj povijesnoj sjednici, donijeti revolucionarne odluke, sve po prijedlozima nove predsjednice, koja nikakvih prijedloga nema, ali ima ovlasti sazvati Vladu, a to je dovoljno da nam odmah svima bude bolje.

Počne li sjednica u 10 sati, već oko tri poslijepodne, osjetit ćemo promjene. Pozitivne naravno. Valjalo bi stoga navijati da predsjednica po cijeli dan ne radi ništa drugo osim lupanja po kičastom Tuđmanovom stolu, jer će se od te autoritativne buke zatresti cijela kugla zemaljska, od Washingtona do Moskve, o Bruxellesu da se ne govori. Problemi će nestati sami od sebe.

   Jednog će dana i Nijemci otkriti zemlju punu života. Ne mogu oni još dugo biti imuni, toliko zdravi i uravnoteženi da ne čuju poruke premijera Milanovića, koji mrtav-hladan kaže kako ovoga što ima kod nas, nema ni u Njemačkoj.

Ne misli on pritom na pristojnu plaću i solidan standard života u Berlinu, koga briga za to. Kod nas se baš svaki račun, čim popiješ i platiš kavu evidentira, a toga nema u Njemačkoj i valja pretpostaviti da se svi ti silni radnici, od Volkswagena do Siemensa, silno grizu dok piju kavu, ne spavaju noćima svjesni kako uzalud loču, jer su rođeni u krivoj državi, daleko od reda i blagostanja.

Tomislavu Karamarku nekih stvari ima samo u Njemačkoj, pa on istovremeno tvrdi kako je HDZ spreman za preuzimanje vlasti, iako u stranci ima toliko puno pametnih i sposobnih ljudi da im gospodarski program rada pišu u Bavarskoj.

To je čisti zicer. Nije domoljubno sumnjati u kapacitete Karamarkovog HDZ-a, pa se u iščekivanju bavarskog kamena mudrosti, valja uzdati kako će i originalne Karamarkove zamisli Hrvatsku preko noći pretvoriti u Švedsku.

Ili barem Austriju. Povratak pokroviteljstva nad Bleiburgom jedna je od tih mjera. Zadržavanje svih gradova, općina i županija, još jedan. Gomilanje ministarstava u najglomaznijoj Vladi u Europi, još jedan. Zbog svega toga mladi sigurno više neće odlaziti van, osim ako ne dobiju posao na organizaciji obljetnice u Bleiburgu, na šivanju ustaškog znakovlja recimo.

   U Hrvatskoj nije na snazi samo obična, već i politička špijunaža. HDZ ne otkriva svoj program, jer bi onda SDP-ovci mogli vidjeti što im je raditi ako žele izvući zemlju iz duboke krize kojoj se ne nazire kraj. Zamislite te strahote. SDP-ovci provale program iz Njemačke, prepišu najbolje stvari, Hrvatska preko noći procvjeta, a HDZ izgubi izbore. Pa tko bi se od toga oporavio. Strašno bi bilo živjeti u sreći i blagostanju, a HDZ još četiri godine u oporbi.

   Samo u Disneylandu čovjek može vjerovati kako se svijet dijeli na dva dijela. Na dobre ljude u SDP-u i loše u HDZ-u. Odnosno, nesposobne lažne ljevičare u SDP-u i moderne vizionare političke mudrosti u HDZ-u.

Ono što su zajedničkim snagama napravili svodi se na dosad najgore i najdublje podjele hrvatskog društva. Ni jednima ni drugima ne trebaju stručnjaci izvan vlastitih redova. Ne provode dijalog, ne mogu se naći na niti jednom pitanju vrijednom konsenzusa. Konstruktivna politika ne postoji.

Zajednička platforma o strateški važnim pitanjima također. Samo svađe i prepucavanja oko trivijalnih stvari. Njima je država plijen, a prijeteći val nasilja, što se valja ulicama metropole, instrument za manipulaciju i postizanje jedinog važnog cilja – pobjede na izborima.

Teško bi oni to povjerovali, ali u Hrvatskoj žive i ljudi izvan diznilenda. S pravom su siti politikantstva, partikularnih stranačkih interesa i u stvari ne misle ništa dobro o strankama koje danas vode hrvatsku državu ili su to činile do jučer. Jedini savjet koji za njih imaju u HDZ-u i SDP-u glasi: Odselite što prije. Što dalje od Disneylanda.