Ako cijeli EU digne izdvajanja za obranu na 5 posto BDP-a, kako da se Hrvatska protiv toga bori?
Predsjednik Zoran Milanović otkrio je jučer, slaveći antifašizam, najveću tajnu. Iako je rekao da to nije nikakva vojna tajna, ipak je otkrio informaciju koju dosad nismo znali, a to je da NATO traži izdvajanje od 5 posto BDP-a za obranu.
To je stvar koja bi se trebala službeno potvrditi na samitu NATO-a u lipnju, a dotad je trebala vladati svojevrsna mistifikacija oko toga koliko EU zapravo planira za svoje države članice za novu obrambenu politiku. Bilo je rečeno – svakako preko 2 posto BDP-a (a i to je postotak koji je većina država, pa i Hrvatska, tek počela dosezati). Bilo je rečeno i kako će se državama EU-a dopuštati »prekomjerno zaduživanje«, odnosno da im se neće kod kreditnih agencija zapisivati to dodatno zaduženje za obranu kao probijanje uobičajenog limita koji imaju kad je riječ o državnom deficitu. To je bio dobar pokazatelj da će nova europska obrambena politika biti puno skuplja nego dosad. A onda nam je Milanović rekao crno na bijelo – pet posto.
To je jako puno, posebno za državu koja ekonomski nije jaka, koja geopolitički igra ulogu »male nacije«, a pogotovo za državu poput Hrvatske koja se tek pokušava izboriti s posljedicama svog rata, Domovinskog rata. Mi se, realno, tek oporavljamo od posljedica velikosrpske agresije. Vojsku nikad nismo doveli na ovu razinu na kojoj bi bila da nismo imali rat 1991. godine. Tad bi krenuli ispočetka, ovako smo krenuli od minus sto jer smo sve resurse potrošili u ratu. Na koncu, dobili smo podršku NATO-a, ali to je bilo na samom kraju rata, kad je rat već poharao cijeli Balkan, 1998. ili 1999. godine kad je NATO intervenirao u Srbiji.
Dotad, a i do danas, uglavnom smo u minusu. A sad moramo ponovo u velike obrambene investicije. Moramo se čuvati »grčkog poučka«, po kojem se prekomjerno naoružavamo, pritom prekomjerno zadužujemo, a šlag beru jaki proizvođači oružja poput Njemačke, ili Francuske. U godinama krize Grčka je zaglavila baš zbog naoružavanja u strahu od svog »arhineprijatelja« Turske, iako je i ta zemlja u NATO-u.
Danas je »predziđe« Zapada Ukrajina, a Europa živi u potpuno novim, ratnim okolnostima. Moramo biti realni i priznati da je ta ratna kriza velika ugroza za Europu i da se EU mora pripremiti za potencijalne nove ruske ambicije prema kontinentu. No, Europa u tu akciju naoružavanja i ne ide samo zbog Ukrajine – prvo, vojna industrija je profitabilna industrija, dakle u uvjetima krize države članice EU-a na taj način osnažuju i svoja gospodarstva. Drugo, EU je na to prisiljen zbog nove američke politike Donalda Trumpa. On je jasno rekao kako je Amerika već previše dala Ukrajini. I dok on s Ukrajinom potpisuje, upravo jučer, ugovor o korištenju mineralnih sirovina – bez obaveze da dodatno naoružava Ukrajinu protiv Rusije, Europska unija je ta koja je jednostavno prisiljena dodatno se naoružavati. Niti će SAD te novce i oružje više dati Europi, niti Ukrajini. Dapače, uzet će Ukrajini sirovine, a EU natjerati da izdvajanja za obranu diže na 5 posto BDP-a. Živio Donald Trump!
Na sve to, potpuno ispravno, upozorava predsjednik Milanović, koji zna da je Hrvatska kao mala zemlja ona koja je »ispod stola«. Nema tu puno razgovora ako si član NATO-a i EU-a, a pritom Trump drma NATO savezom, a Europska pučka stranka Europskom komisijom. No, jednako tako, s druge strane, ni Vlada ni MORH ne mogu drugo nego provoditi politiku velikih sila. Koliko god Milanović na to upozoravao, i potpaljivao hrvatsku javnost tom temom, da je na mjestu premijera Andreja Plenkovića ili ministra obrane Ivana Anušića, isto bi morao postupati. Ako cijeli EU digne izdvajanja za obranu na 5 posto BDP-a, kako da se Hrvatska protiv toga bori? Da izađe iz saveza koji je štiti i financira? Ne dao Bog, tada bi bilo još i gore.
Dakle – uvijek isto. Milanović iz populističkih razloga svoju ulogu predsjednika koristi da »obavještava javnost«. Obećao je da će i u ovom mandatu imati jedino oružje koje ima – govoriti, i to i koristi. Ni on, kao ni Plenković, nema puno izbora. Hrvatska je dio NATO-a, i dobro da jest, a još je bolje da je dio EU-a, jer bez toga ne bi bilo milijardi eura ni za obnovu od potresa, ni za razvoj, ni za naoružanje.
Začarani je to krug. Ako se barem postavi kao da nacija nije »ispod stola«, nego ravnopravno odlučuje – već to je uspjeh.
UVODNIK
Treba li Hrvatska biti »ispod stola«
Tihana Tomičić
09. svibanj 2025 11:36
Foto D. KOVAČEVIĆ
Ako cijeli EU digne izdvajanja za obranu na 5 posto BDP-a, kako da se Hrvatska protiv toga bori?
Predsjednik Zoran Milanović otkrio je jučer, slaveći antifašizam, najveću tajnu. Iako je rekao da to nije nikakva vojna tajna, ipak je otkrio informaciju koju dosad nismo znali, a to je da NATO traži izdvajanje od 5 posto BDP-a za obranu.
To je stvar koja bi se trebala službeno potvrditi na samitu NATO-a u lipnju, a dotad je trebala vladati svojevrsna mistifikacija oko toga koliko EU zapravo planira za svoje države članice za novu obrambenu politiku. Bilo je rečeno – svakako preko 2 posto BDP-a (a i to je postotak koji je većina država, pa i Hrvatska, tek počela dosezati). Bilo je rečeno i kako će se državama EU-a dopuštati »prekomjerno zaduživanje«, odnosno da im se neće kod kreditnih agencija zapisivati to dodatno zaduženje za obranu kao probijanje uobičajenog limita koji imaju kad je riječ o državnom deficitu. To je bio dobar pokazatelj da će nova europska obrambena politika biti puno skuplja nego dosad. A onda nam je Milanović rekao crno na bijelo – pet posto.
To je jako puno, posebno za državu koja ekonomski nije jaka, koja geopolitički igra ulogu »male nacije«, a pogotovo za državu poput Hrvatske koja se tek pokušava izboriti s posljedicama svog rata, Domovinskog rata. Mi se, realno, tek oporavljamo od posljedica velikosrpske agresije. Vojsku nikad nismo doveli na ovu razinu na kojoj bi bila da nismo imali rat 1991. godine. Tad bi krenuli ispočetka, ovako smo krenuli od minus sto jer smo sve resurse potrošili u ratu. Na koncu, dobili smo podršku NATO-a, ali to je bilo na samom kraju rata, kad je rat već poharao cijeli Balkan, 1998. ili 1999. godine kad je NATO intervenirao u Srbiji.
Dotad, a i do danas, uglavnom smo u minusu. A sad moramo ponovo u velike obrambene investicije. Moramo se čuvati »grčkog poučka«, po kojem se prekomjerno naoružavamo, pritom prekomjerno zadužujemo, a šlag beru jaki proizvođači oružja poput Njemačke, ili Francuske. U godinama krize Grčka je zaglavila baš zbog naoružavanja u strahu od svog »arhineprijatelja« Turske, iako je i ta zemlja u NATO-u.
Danas je »predziđe« Zapada Ukrajina, a Europa živi u potpuno novim, ratnim okolnostima. Moramo biti realni i priznati da je ta ratna kriza velika ugroza za Europu i da se EU mora pripremiti za potencijalne nove ruske ambicije prema kontinentu. No, Europa u tu akciju naoružavanja i ne ide samo zbog Ukrajine – prvo, vojna industrija je profitabilna industrija, dakle u uvjetima krize države članice EU-a na taj način osnažuju i svoja gospodarstva. Drugo, EU je na to prisiljen zbog nove američke politike Donalda Trumpa. On je jasno rekao kako je Amerika već previše dala Ukrajini. I dok on s Ukrajinom potpisuje, upravo jučer, ugovor o korištenju mineralnih sirovina – bez obaveze da dodatno naoružava Ukrajinu protiv Rusije, Europska unija je ta koja je jednostavno prisiljena dodatno se naoružavati. Niti će SAD te novce i oružje više dati Europi, niti Ukrajini. Dapače, uzet će Ukrajini sirovine, a EU natjerati da izdvajanja za obranu diže na 5 posto BDP-a. Živio Donald Trump!
Na sve to, potpuno ispravno, upozorava predsjednik Milanović, koji zna da je Hrvatska kao mala zemlja ona koja je »ispod stola«. Nema tu puno razgovora ako si član NATO-a i EU-a, a pritom Trump drma NATO savezom, a Europska pučka stranka Europskom komisijom. No, jednako tako, s druge strane, ni Vlada ni MORH ne mogu drugo nego provoditi politiku velikih sila. Koliko god Milanović na to upozoravao, i potpaljivao hrvatsku javnost tom temom, da je na mjestu premijera Andreja Plenkovića ili ministra obrane Ivana Anušića, isto bi morao postupati. Ako cijeli EU digne izdvajanja za obranu na 5 posto BDP-a, kako da se Hrvatska protiv toga bori? Da izađe iz saveza koji je štiti i financira? Ne dao Bog, tada bi bilo još i gore.
Dakle – uvijek isto. Milanović iz populističkih razloga svoju ulogu predsjednika koristi da »obavještava javnost«. Obećao je da će i u ovom mandatu imati jedino oružje koje ima – govoriti, i to i koristi. Ni on, kao ni Plenković, nema puno izbora. Hrvatska je dio NATO-a, i dobro da jest, a još je bolje da je dio EU-a, jer bez toga ne bi bilo milijardi eura ni za obnovu od potresa, ni za razvoj, ni za naoružanje.
Začarani je to krug. Ako se barem postavi kao da nacija nije »ispod stola«, nego ravnopravno odlučuje – već to je uspjeh.