Prava istina (neplaćeni oglas)

Trafika Predraga Lucića

Predrag Lucić



– Jesi ti, buraz, čitao onaj MOL-ov oglas u vezi s Inom?


– Ne idem ti ja, brale, na pumpu. Nemam za čorbu.


– Ma nije oglas na pumpi, nego u svim novinama.




– Jel’ to nešto k’o Konzum? Danas nudimo eurosuper po toliko, dizel po toliko…


– Ma neeeee. Nije to oglas za potrošače, nego za nas prodavače.


– Koje prodavače? O čemu ti, brale, govoriš?


– O dionicama, buraz, o dionicama. Prodao si ih ti, k’o što sam ih prodao i ja.


– Nisam ja ništa prodao.


– Jesi, jesi. Prodao si Mađarima k’o i ja, k’o i svi mi branitelji.


– Nije nas nitko ništa pitao.


– Pa šta bi i da su te pitali? Bi li ti, sam protiv svih, rekao da nećeš?


– Rek’o bih ja njima da me ostave na miru, da me ništa ne pitaju. A to i tebi govorim.


– Da, da… Nemaš ti veze s tim. A šta ako te Nobilo pita za prodaju dionica?


– Koji Nobilo?


– Onaj odvjetnik. Onaj što sad traži da mu Jadranka odgovori na isto pitanje.


– Koje pitanje?


– Šta se praviš blesav, buraz?! Na pitanje: zašto je Fond hrvatskih branitelja prodao svoje dionice MOL-u i time omogućio Mađarima da steknu upravljačka prava nad Inom?


– I šta mu je Jadranka odgovorila?


– Ništa. Niti će mu odgovorit. Tko je, bogati, taj Nobilo pa da premijerka njemu odgovara?!


– A tko sam onda i ja pa da odgovaram umjesto premijerke?!


– Ne možeš tako, buraz… Stvarno nisi čitao oglas?


– Kažem ti opet da nisam. Neka ga čita Jadranka. Valjda se odnosi na nju, a ne na mene.


– Odnosi se na sve. Upućen je svim građanima.


– I šta smo mi svi građani saznali iz tog oglasa, a da to prije toga nismo znali?


– Pa naprimjer to da je MOL spasio Inu i doveo je na pravi put.


– OK, neka je… A zašto se onda nama žali?


– Ti to mene zajebavaš, buraz?


– Ja? Niti sam platio oglas, niti sam ga čitao, niti ga prepričavam…


– I šta sad? Boli tebe briga što MOL tamo piše da će, kako ono, nastaviti slijediti svoju misiju i ostvarivati još bolje rezultate zajedno sa sjajnim ljudima, svakoga dana.


– Baš tako. Ja ionako nemam za benzin.


– Ma nisi važan ti i tvoj benzin! Važni su naši zajednički, državni interesi…


– K’o što su bili važni kad su prodavane dionice.


– A zašto se ti nisi pobunio zbog te prodaje?


– Vidim, ti si se bunio. Toliko si se bunio da su morali smijenit Jadranku i onog, kako se zove, Đapića.


– Nije Đapića nego Đakića.


– Ja razlike drastične! Brat bratu, deset kila. Maksimalno.


– S tobom se stvarno ne može razgovarat!


– Slušaj, brale… Jel’ ti misliš da smo mi vodili rat u Iraku?


– Zašto pitaš takve gluposti? Naravno da nismo.


– A ja mislim da jesmo. Jer da nismo, ne bi ti meni sada tupio o MOL-u i Ini. Ispada da smo ratovali za dionice, za naftu i za benzin…


– Pa nismo samo za to…


– Nego još i za maziva.


– Kakva maziva?


– Za sve što se može maznuti.


više vijesti