Ništa ti ljudi ne poštuju: ni dugi marš Jadranke Kosor od 6 tisuća kilometara prijeđenih u samo mjesec dana po ovoj pasjoj vrućinčini, ni sve položene kamen-temeljce, ni darovane glasovire, ni podijeljene ključeve stanova, ni iskazanu hrabrost u osobnom upravljanju niskopodnim »Končarovim« vlakom, od čega ne bi odustala ni da su tračnice bile premazane najretardiranijim retardantom… Ne, nema tog premijerkinog poteza pred kojim bi neki ljudi skinuli kapu!

   Ne poštuju ti ljudi ni njezinu dobru volju da izdišućem »Brodosplitu«, od kojega su ruke digli i Bog i brodari, pomogne tako što će splitskim škveranima – bez javnoga natječaja i sličnih formalnosti – dati da izgrađuju brodove za Obalnu stražu. Nemaju oni razumijevanja čak ni za prajm-ministarkinu spremnost da bude ponosna kuma svakom od tih čamčića, makar oni bili tolišni da bi ih razbijanje uobičajene boce šampanjca pri porinuću moglo potopiti, pa će se u tu svrhu iz sigurnosnih razloga najvjerojatnije koristiti mići »Pago« od ananasa. Ništa oni ne vide u svim tim nadljudskim naporima gospođe Kosor, nego samo ugrozu svojih poslovnih interesa i izvrdavanje zakona koji bi svima na slobodnom hrvatskom tržištu trebali jamčiti ravnopravnost.

   Tko su ti ljudi koji hiperaktivnoj premijerki podapinju noge, a koji se u javnosti predstavljaju kao ogorčeni brodograditelji? Čelnici su to malih brodograđevnih tvrtki iz Šibenika, Vele Luke, Pule i Zagreba, čija je imena suvišno navoditi, jer – »Brodosplitova« mater već ih traži, zna di rade i da neće još dugo, »Brodosplitova« mater ih traži, i nije uzela lijek, a okriće na jugo…

   Digli su ti mali brodograditelji veliku dreku oko izmjena Zakona o javnoj nabavi što ih je Vlada prošloga tjedna – kažu: potiho, bez ikakve najave i obrazloženja – uputila u Sabor da tamo budu izglasane po hitnoj proceduri, premda bi na snagu trebale stupiti tek 1. siječnja 2012. godine. Iznimku predstavljaju članci Zakona koji Vladi omogućuju da s izabranim brodogradilištem (što će reći: »Brodosplitom«) izravno ugovori gradnju brodova Obalne straže, a koji će postati pravosnažni osam dana nakon što budu objavljeni u Narodnim novinama. Dakle – skoro pola godine prije samoga Zakona o javnoj nabavi.

   Time je Vlada Jadranke Kosor, kako tvrde čelnici malih škverova, podmuklo ali efikasno zaobišla obavezu iz postojećega Zakona da na nadmetanje za gradnju vojnih brodova pozove najmanje pet ponuđača od postojećih deset, koliko ih je u Hrvatskoj danas sposobno graditi takva plovila. Time se, brundaju privatnici, favoriziraju državna poduzeća. I time se, kako zlobno primjećuju, nakon nepuna dva tjedna ruši sve ono što je s Europskom komisijom dogovoreno prije zatvaranja poglavlja o tržišnom natjecanju.

   Nije im jasno, kažu, zašto se izgradnja tih malih patrolnih brodica namješta velikome »Brodosplitu«, koji na njoj jedva može zaraditi za jednu marendu svojih 3.500 radnika, dok bi za bilo koje malo brodogradilište to bio velik i unosan posao. Time mali škverani samo pokazuju da nisu u stanju sagledati dubinu ambisa u koji se strovalio »Brodosplit«. I da njegovim poslovođama iz te perspektive svaka mušica što izleti iz premijerkine glave izgleda kao anđeo-spasitelj, a svaka naručena pasara kao nosač aviona. Ne kuže oni da je splitski škver otišao u vražju mater. I da ih baš ta mater traži…