Zaprašeni i zaprepašteni

Trafika Predraga Lucića

Predrag Lucić

Arhiva Novog lista

Arhiva Novog lista

Činjenicu da 40 posto maturanata drži da bi Hrvati u zemlji Hrvatskoj trebali imati veća prava od pripadnika drugih naroda. Je li ona šokantnija za zagovornike ravnopravnosti među ljudima ili pak za one što ustrajno propovijedaju takvu pravnu jednakost u kojoj su jedni jednakiji od drugih?



Za sada svoju zaprepaštenost rezultatima GONG-ova istraživanja o stavovima onih okruglo 999 ispitanih hrvatskih maturanata javno pokazuju samo oni što misle da je to što ČAK svaki četvrti ispitanik pokazuje stajališta »nepoželjna za demokraciju« jasan pokazatelj da je ova zemlja kontaminirana virusom netolerancije. No, pokušajmo zamisliti koliko će užasnuti biti oni – za sada šutljivi – glasnogovornici tzv. tihe većine kada im do ganglija dopre da je tim virusom zahvaćen TEK svaki četvrti maturant.


   Uzmimo, evo, činjenicu da 40 posto maturanata drži da bi Hrvati u zemlji Hrvatskoj trebali imati veća prava od pripadnika drugih naroda. Je li ona šokantnija za zagovornike ravnopravnosti među ljudima ili pak za one što ustrajno propovijedaju takvu pravnu jednakost u kojoj su jedni jednakiji od drugih? Jesu li marljivi uzgajatelji domoljubnog duha razočarani time što se GONG-ovim istraživanjem utvrdilo da njihov trud nije ostavio nikakva traga u svijesti čak tri petine mladih ispitanika?


   Kako li se, recimo, onaj dječji pisac, koji je prije nekoliko dana ispisao pohvalu osumnjičeniku za ratne zločine Đuri Brodarcu, nosi sa činjenicom da 60 posto klinaca što su kroz program obavezne školske lektire bili izloženi eko-ekološkim utjecajima njegove literature nema pozitivan stav prema etno-čistačkim promišljanjima istoga autora? Ne razočarava li ga to što je većina njegovih obaveznih čitatelja izrasla u ljude koji neće pokazati razumijevanje prema etno-ekološkoj moralistici tog dječjega pisca u kojoj se kaže da Sisak kao »sjeverna hrvatska prijestolnica iz doba junaka Ljudevita Posavskog ima iza sebe rastresitu noviju povijest«, da su tamošnja »rafinerija i poglavito željezara postale bastionom ”jugoslavenstva” i da se tu dovaljalo mnoštvo koje i ne govori hrvatski«, te da je to »razlog da Hrvati u Sisku nisu strjepili samo od napada srpskih terorista i jugoslavenske (srpske) armije izvana, nego i od izdaje iznutra, od velike i dobro organizirane pete kolone«?




   Hoće li se literat za mladež snužditi zbog tolikog broja djece koja neće popiti tu priču da je sav krimen obožavanog mu Đure Brodarca u tome što je koristio svoje ekskluzivno hrvatsko pravo da »napadnuti grad brani i otkrivanjem i sprječavanjem djelovanja pete kolone, one otrovne rane koja izjeda iznutra«? Hoće li mu to što blaga većina hrvatskih maturanata pokazuje da ne drži do toga što on smatra hrvatskim vrijednostima biti pokazatelj da je »peta kolona« u međuvremenu narasla i da se »otrovna rana« proširila? I hoće li taj svoj statistički poraz pripisati pogubnom djelovanju velikih sila koje – kako tvrdi njegov ekološki subrat iz jedne susjedne države – iz aviona sustavno zaprašuju stanovnike svih zemalja koje su pristupile Partnerstvu za mir, pa tako i Partnerske Naše?


   Možda i naš književno-politički eko-ekolog, eto-eto, otkrije da je taj poraz izazvan iz zraka bačenim kemijskim aerosolima u kojima ima i kadmija i barija, i silicija i arsena, i kroma i nikla, i cinka i željeza, i bakra i natrija, i još kojekakvih elemenata što truju organizme anketiranih i neanketiranih, djece i odraslih, te izazivaju dezorijentaciju u vremenu i prostoru.


više vijesti