Foto: Admir Buljubasic / CROPIX
Dok traje potraga za tijelom maloljetne Antonije Bilić čiji je ubojica uhvaćen zahvaljujući međudržavnoj policijskoj akciji, dežurni paranoici prodaju svoje fobije. Pa cijelu tu mučnu priču, u svome nacionalnom bunilu i u svome humanističkom odsustvu sućuti prema žrtvi, svode na povod za realizaciju tajnih integracijskih planova
Tip je patološki silovatelj i ubojica, pa će ga kao takvoga valjda najzad, napokon i konačno početi i tretirati
Srbija je za ovim pravomoćno osuđenim silovateljem izdala tjeralicu, ali osim tog formalnog čina nije poduzela ništa čime bi Paravinju utjerala iza rešetaka i tako ga, barem na neko vrijeme, spriječila da zlostavlja žene koje ugleda na cesti. Hrvatska ga je udomila, kao što se udomljava svoj najrođeniji, iako je njezina policija vrlo dobro znala tko je on i zbog čega je osuđen. Štitila ga je floskulom o zakonskoj nemogućnosti da kao njezin državljanin bude izručen zemlji čijoj je pravdi bez ikakvih problema izmigoljio. S druge strane, nije iskoristila zakonsku mogućnost da preuzme kazneni progon prekograničnog siledžije, budući da to Srbija nije zatražila.
Tako su i Srbija i Hrvatska, a i Bosna i Hercegovina s njima, čekale i dočekale da Dragan Paravinja ponovo siluje i premlaćuje. I da u svojoj nasilničkoj strasti napokon nekoga i ubije. Sada kad se dogodila i ta posve logična posljedica zakonskog tetošenja tipa s takvim sklonostima, e sada se i Srbija i Hrvatska i BiH nadvikuju koja od tih pravnih država polaže pravo prednosti na trpanje medijski proslavljenog Paravinje u svoje zatvore i izvođenje svojega dosadašnjeg uzajamnog štićenika pred vlastite sudove.
Slučaj Dragana Paravinje je, dakle, jasniji nego slučajevi navedenih pravnih država. Ali i njihova će pravnost jednom valjda postati manje slučajna nego što je sada, jednom kada uđu u Europsku Uniju, pa budu primorane postupati prema europskim uhidbenim nalozima.
Slučaj Dragana Paravinje je, dakle, jasniji nego slučajevi navedenih pravnih država
A dok ti nalozi ne postanu pravosnažni, na snazi će – kako je na presici u Splitu kazao glasnogovornik hrvatskoga MUP-a Krunoslav Borovec – biti postojeći problemi.
Nije Borovec ni dovršio misao, a već je prestravljen netko na domotrubnom portalu Hrvatska i Svijet Online iskoristio njegove riječi da javnost preplaši najavom ulaska u regionalne policijske integracije. Nepotpisani domoljub se pozvao na tumačenja »nekih analitičara« (naravno, neimenovanih) da bi »slučaj Paravinja i ubojstvo maloljetne Antonije Bilić mogli poslužiti kao povod za formiranje ”regionalne zapadnobalkanske” policije«, a redakcija portala – na kojemu je u jednom skorašnjem napadu regionalne paranoje i REKOM proglašen »zapadnobalkanskom političkom policijom« – nije odoljela da tu konstrukciju ne stavi u naslov.
I tako, dok traje potraga za tijelom maloljetne Antonije Bilić čiji je ubojica uhvaćen zahvaljujući međudržavnoj policijskoj akciji, dežurni paranoici prodaju svoje fobije. Pa cijelu tu mučnu priču, u svome nacionalnom bunilu i u svome humanističkom odsustvu sućuti prema žrtvi, svode na povod za realizaciju tajnih integracijskih planova. Ali zar bi nas, nakon što smo s oltara i govornica odslušali blagoslove na račun »naših hrvatskih lopova«, trebalo začuditi ako s istih adresa čujemo i laude našim hrvatskim silovateljima za kojima će – ako baš mora – tragati samo naša hrvatska policija?!
