Foto AP
Da »Fontana ledene kocke« i povratna karta od Zagreba do Moskve ne ispadnu neopravdan trošak za jedan očekivano isprazni razgovor, pobrinula se redakcija Obzora svojom vampirološkom opremom teksta
Uzmite, dragi čitatelji, zašiljeni glogov kolac u ruke i nažnjopajte se češnjaka, jer kako drugačije da se upustite u čitanje ekskluzivnoga razgovora sa »suprugom i ideologom politike Slobodana Miloševića«
Ah, hrabrosti li, ah, žrtve li za profesiju! Strašnoj je Mirjani Marković usred Moskve na megdan izašao Večernjakov novinar Tomislav Krasnec. A s kakvim se čudovištem mladi vitez suočio, možete vidjeti na jezovito mutnoj fotografiji, koju je mobitelom potajice snimio navodno slučajni neznanac za susjednim stolom u moskovskom restoranu »Čehov«, a čijim je, oku nesnosnim, uvećanjem na stranicama Obzora sugeriran sav užas što ga je Krasnec pretrpio. Vampiruša je tu uhvaćena razrogačenih očiju i razjapljenih usta, iz kojih samo što ne bljesnu dugački očnjaci, i sam vrag zna kad bi ih nesretnom novinaru zarila u vratnu arteriju da se nije dogodilo čudo: da Mirjana Marković, uvrijeđena pitanjem o traženju oprosta, nije ustala od stola i napustila restoran, ostavivši Krasnecu da se misli zbog čega je proglašen »najbezobraznijim novinarom s kojim je ikad razgovarala« i da se s nježnošću sjeća kako je »sve počelo tako lijepo kad su se, dan ranije, prvi put upoznali«.
Ah, dragosti li, ah li miline! On je njoj iz Zagreba ponio Kraševe »Fontana ledene kocke«, jer je doznao da ih »ledena dama« obožava, a ona je njemu na prvi sastanak donijela svoju knjigu »Prognana i neizgubljena« u španjolskom prijevodu.
On je njoj iz Zagreba ponio Kraševe »Fontana ledene kocke«, jer je doznao da ih »ledena dama« obožava, a ona je njemu na prvi sastanak donijela svoju knjigu »Prognana i neizgubljena« u španjolskom prijevodu
Odmah mu je rekla da ne želi razgovarati ni o Interpolovoj tjeralici, ni o sudskim procesima koji se u Srbiji vode protiv nje, ni o ubojstvu Ivana Stambolića, pa su sate proveli u ugodnom ćaskanju o knjigama koje je pročitala do studija – a pročitala je, veli, baš »sve ruske pisce« – i o »stagnaciji u korpusu humanističkih nauka i umetnosti u savremenom svetu«. Ah, čehovljanstva li, ah, meta li tekstualnosti!