Dajte, Srbi, ohladite malo! Pun mi vas je tisak! Danima čitam komentare u Večernjem listu i divim se pronicljivosti kojom njihovi autori izvode zaključke da su Srbi skembali Mladića samo zato da bi napakostili Hrvatima.

»Da sad nisu uhitili Mladića, ne bi krenuli prema Uniji, Hrvatska bi se trajno odvojila, a regija kao politički pojam ne bi postojala. To se moralo spriječiti. Kako? Samo uhićenjem Mladića! Sada će Srbija ekspresno prema Uniji, sada se tope hrvatski snovi da Balkan i regiju ostavljamo iza sebe!« Tako, eto, Tihomir Dujmović, sav tužan i žalostan, povezuje Mladićevu zlehudu sudbinu s ništa boljim hrvatskim udesom. I samo što ne kukurikne kako je ono zlojutro što je srpskom zločincu svanulo 26. svibnja zapravo navijestilo trajnu pomrčinu Sunca, Mjeseca i neona nad zemljom Hrvatskom.

   Milan Ivkošić pak otkriva da je Mladić lišen slobode kako bi se opravdale haške kazne hrvatskim generalima Markaču i Gotovini. Europskim se prijateljima Srbije, tvrdi Večernjakov bard krčmarske geopolitičke misli, nije svidjelo što je haški tužitelj Serge Brammertz navijestio da će sročiti pozitivan izvještaj o suradnji s Hrvatskom, za razliku od onoga koji se odnosi na Srbiju, čime bi Pristupajuća Naša dobila novo ubrzanje na putu u EU i tako se odlijepila od Puzajuće Njihove. Pa je onda smišljeno bajbokiranje Mladića, e kako bi Srbija počela stizati Hrvatsku i kako bi se Hrvatima, nezadovoljnim presudama njihovim generalima, moglo reći – »što hoćete, pa vidite da su i Srbi predali svoga ‘nacionalnog junaka’«. Ivkošić na koncu Srbima upućuje priznanje na umijeću vođenja politike i bugari nad hrvatskim robovima i poslušnicima koji su ovom zemljom zavladali nakon Tuđmanove smrti.

   A slučaj je htio da baš u Večernjaku, baš ovih dana, bude objavljen i stenogram Mladićeva tajno snimanog razgovora s Miloševićem iz 1996. u kojemu se lijepo vidi da je glavna Tuđmanova politička vještina bila samostalna i suverena vezanost Hrvatske uz Srbiju i uz ideje njegova dedinjskog pajdaša. U tom razgovoru Milošević svome kapitalnom zločinačkom operativcu otkriva kako on i Tuđman planiraju donošenje zajedničke deklaracije kojom bi zajebali Haški tribunal. Preuzeli bi oni haške procese, formalno ih odradili pred svojim sudovima, oslobodili optuženike i to bi obojici bio – kako Milošević reče – »izlaz iz sranja i govana oko tih Tribunala i kurca, palca«. Takav je razvoj događaja, na obostranu žalost, vjerojatno spriječio netko moćniji od njih dvojice, netko tko je – u skladu s večernjom teorijom zavjere – već složio scenarij po kojem će Srbi 2011. žrtvovati Mladića samo da sustignu Hrvatsku na putu za Bruxelles.

   I sad još čekamo da nam neki hrvatski roto-mislilac, uslijed upalnog procesa koji mu se s moždane ovojnice spustio na tipkovnicu, ekskluzivno otkrije da ni Europska zajednica za ugljen i čelik, iz koje se kasnije ispilila Europska Unija, nije osnovana zato što je Robertu Schumanu prije 60 godina palo na um kako bi se stvaranjem zajedničkog tržišta i integracijom ratno-industrijskih grana mogla spriječiti buduća njemačko-francuska krvoprolića. Nego zato i samo zato da bi se stvorio okvir u kojemu će, jednom kad Jugoslavije više ne bude, Srbija i dalje gušiti Hrvatsku.