Petak, subota, nedjelja… ništa. Nijedne hrvatske novine nisu donijele prigodno ekskluzivno svjedočanstvo V. S. (49) iz Pakoštana koji se, kad je vidio fotografije uhapšenoga Ratka Mladića, sjetio kako je baš s tim neživahnim starčićem prošloga ljeta na Vranskom jezeru dinamitom lovio ribetine.

Bogtejebo, riba ko komaraca! I kako im je usred zabave uletio neki dosadni tip u uniformi s pričom o zabranjenom ribolovu, o nedopuštenim sredstvima, o ornitološkom rezervatu… I kako je taj starčić, taj ustvari Mladić, onda pitao: »O čemu ti govoriš, majstore? Kakav gormitološki rezervat?« 

 »Ornitološki, gospodine, ornitološki«, ispravio ga je uniformirani. »A je li? A po čemu je to onda dobilo ime?«, upitao ga je starčić Mladić.

»Ornitologija, to vam je nešto u vezi ptica. Na Vranskom jezeru, gospodine, žive rijetke vrste ptica i ovdje nije dopušten nikakav lov ni ribolov, nikakvo narušavanje prirodne ravnoteže«, strogo je objasnio čuvar.

»Pa nismo mi ništa narušili, majstore. Mi smo samo otkrili da i ribe mogu da lete, ako im malo pomogneš. Vidiš da lete ko tice!«, baš tako je – sjetio bi se V. S. iz Pakoštana – čuvaru odbrusio taj starčić Mladić, koji mu je djelovao kao pošteni ribokradica, a ne kao najtraženiji ratni zločinac i baš mu je čudno bilo što ga nije vidio od lani, pa evo sve do sinoć na TV-dnevniku…

Dr.Dabić

Nakon hapšenja Ratka Mladića, u hrvatskim novinama, začudo, nema ovakvih priča, pa ih, evo, treba izmišljati. I s nostalgijom se prisjećati veličanstvenih epizoda hrvatskog novinarstva, kada se za svaku ulovljenu ili likvidiranu veliku zvjerku, pronalazila ekskluzivna domaća priča.

Poput one s dr. Draganom Davidom Dabićem čijeg su se ljetovanja na Čiovu i komplimentiranja »baš lepoj crkvi« mještani sjetili čim je taj alter-ego Radovana Karadžića uhvaćen i raskrinkan u Beogradu.

Ili one s Osamom bin Ladenom čije su nezaboravne »oči koje su ga gledale« uskrsle u sjećanju recepcionera jednoga splitskog hotela čim se pronijela vijest da je njegov nekadašnji gost ubijen u Abotabadu. 

Osvajanje Beča

A ni to, priznat ćete, nije malo. Pogotovo kad se u naslovu Jutarnjeg lista malo doradi i podeblja, pa ispadne da je Mladić izjavio: »Da sam imao hrvatsku vojsku, za 15 dana bih osvojio Beč!«

I onda ta laska srpskoga general-zločinca biva primljena kao stručno priznanje hrvatskom ratničkom geniju, te kao takva može ući u dopunjeno izdanje »Hrvatske vojne i ratne povijesti«, gdje će stajati uz bok onom Napoleonovom žalobnom uzdahu pri povlačenju iz Rusije: »Eh, da imam 100.000 Hrvata, ne bih nikad izgubio rat!«.

Ili svim onim pohvalama na račun hrvatskih konjanika što ih je u svojim izvještajima nizao Eugen Savojski, koji je skoro 300 godina prije Mladića spalio Sarajevo. 

A sve na ponos hrvatskih mitomana koji veličinu nacionalne povijesti mjere količinom zločinačkih lauda.