Dragan Čović, najspretniji trgovac hrvatskim gubitništvom, uknjižio je još jednu veličanstvenu pobjedu. Tog sretnog petka, 13. svibnja, po treći je put izabran za predsjednika HDZ-a BiH, osvojivši čak 568 od moguća 632 glasa. Čovićev trijumf je tim veći ako se zna da nije imao protukandidata, pa nas čudi, a pomalo i zabrinjava, to što je Branko Bačić – glavni tajnik HDZ-a RH i visoki izaslanik Jadranke Kosor na mostarskom saboru bratsko-sestrinske stranke – propustio naglasiti kako novi stari predsjednik HDZ-a BiH i nije pobijedio na stranačkim izborima nego na plebiscitu. Jer šteta je, velika šteta, što i Čovićevih 90 posto osvojenih glasova nije uključeno u Bačićevu priču o HDZ-u BiH koji je nekakvom »plebiscitarnom pobjedom unutar svoga naroda« stekao status »stožerne stranke koja ima posebnu odgovornost u očuvanju vitalnih nacionalnih interesa«. O kakvom se plebiscitu radi, teško da zna itko pametan. Ali zna, eto, Branko Bačić koji se u Mostaru, onako usput, proglasio i Republikom Hrvatskom, kazavši kako uz Čovićevu stranku »u potpunosti stoje Republika Hrvatska, Vlada i HDZ«.

   S takvom potporom Draganu Čoviću nije bilo teško da u kontinuitet svoje laktaške politike uvjeri javnost u Republici Srpskoj. U intervjuu banjalučkim Nezavisnim novinama, predsjednik HDZ-a BiH je kao stranački prioritet istaknuo borbu za »teritorijalnu jednakopravnost Hrvata u BiH«, da bi mu potom kao naručeno stiglo pitanje: »Da li neprihvatanje dvoentitetske BiH znači ugrožavanje RS?« Dodikov je koalicijski partner na to spremno odgovorio kako »nema razloga da bilo koji srpski predstavnik bilo koje partije radi naših zahtjeva bude zabrinut«, osjetivši se pozvanim i da »vrlo jasno kaže« kako »o poziciji RS neće odlučivati nitko ni u Mostaru ni Sarajevu, i dok god postoji jasan stav srpskog naroda i srpskih političkih predstavnika, nitko ne može ugroziti RS«. Iskoristio je Čović priliku i da svakog čitatelja Nezavisnih – s naglaskom na onog sebi i redakciji najvažnijeg – podsjeti kako je po pitanju referenduma »sve vrijeme bio uz Dodika«, premda su ga u Sarajevu prozivali zbog toga.

   Ali neka ga prozivaju, on se Dodika odreći neće, a valjda će i gazda Mile uzvratiti podršku svome mostarskom drugaru koji se u banjalučkim novinama žali da se u Federaciji BiH događa da »najbrojniji narod na brutalan način pokazuje svoju snagu«, a to je nešto što – pazite sad ove Čovićeve riječi – »vi u Republici Srpskoj ne možete ni zamisliti«. E teško da je ikad itko, uključujući sve tvorce Republike Srpske – kako one u grobu, tako i one osuđene u Haagu, te one što su još uvijek u bijegu – i sve njezine beogradske i moskovske tutore, imao tako nadnaravan doživljaj tog etno-entiteta kakav ima lider HDZ-a BiH!