Opet šok, opet tuga, opet nevjerica. Opet gnjev, bijes i ogorčenje zbog nepravedne odluke jednog međunarodnog tribunala koja udara na svetinju Domovinskog rata i na najodličnije među hrvatskim braniteljima. Opet pravosudno izrugivanje svim žrtvama što su ih heroji podnijeli za slobodu Hrvatske.

Opet ta bešćutnost zapadnoga svijeta prema hrvatskim vitezovima koji su, po tko zna koji put u našoj tegobnoj povijesti, stali na branik europske civilizacije pred nadirućim barbarskim hordama s istoka. Opet, opet i opet to prokleto opet.

Dvadeset dana nakon šokantne presude Haškoga tribunala hrvatskim generalima, s europskoga je Zapada našim braniteljima stigla još jedna sudska uvreda. Stigla je u formi dopisa što ga je Europski sud za ljudska prava sa sjedištem u Strasbourgu poslao na adresu Hrvatskoga časničkog zbora u Splitu, a u kojem se kaže da se odbija tužba koju su u obranu svojih ugroženih prava podigli pripadnici gardijskih postrojbi HV-a.

Sudska odluka je konačna i protiv nje se hrvatski branitelji više ne mogu žaliti nikome: ni sudu koji je donio takav krivorijek, ni Velikom vijeću, ni bilo kojoj sudskoj instanci. Nikome. Hoće li na ovu nepravdu reagirati državni vrh? Hoće li pokrenuti diplomatsku inicijativu sa ciljem da se sudska odbijenica ipak preispita i obori? Hoće li itko najaviti istragu protiv veleizdajnika koji su strasburškom sudu dostavili tajne dokumente na osnovu kojih je donesena ovako nepravedna i ponižavajuća odluka?

 Hoće li Slobodna Dalmacija štampati specijalno izdanje sa crnim florom preko glave lista? Hoće li Večernjak objaviti plakatnu naslovnicu sa slikom gardista i ogromnim naslovom »Heroji«? Hoće li Branimir Bilić dobiti još jedan izljev patriotizma na mozak? Hoće li svi, od biskupa do estradnih djelatnika, uglas ponavljati kako je u Strasbourgu osuđena čitava Hrvatska i kako je to presuda hrvatskom narodu? E vidite – neće!

 A neće iz razloga što je pred tim međunarodnim tribunalom Republika Hrvatska zapravo oslobođena. Štoviše, tu će šokantnu vijest prešutjeti svatko koga bi se ona trebala ticati, kao što su je jučer zatajile baš sve hrvatske novine izuzev Novog lista.

Prešutjet će se kao stidno mjesto nove hrvatske povijesti činjenica da su pripadnici gardijskih brigada tužili svoju domovinu, tj. njezino Ministarstvo obrane, jednom stranom sudu zbog toga što nije ispoštovala zelene ugovore kojima je borcima za svoju slobodu jamčila da će im isplaćivati plaću u visini tri i pol prosječna dohotka radnika u gospodarstvu.

Ti su ugovori potpisivani prvih ratnih godina, ali su u tajnosti odbačeni kao »suprotni zakonskim odredbama«. A važeću je zakonsku odredbu, hrvatskim gardistima iza leđa, donio vrhovni pozadinac dr. Franjo Tuđman, potpisavši nekakvu Odluku o plaćama i drugim berivima djelatnih vojnih osoba, vojnih službenika i vojnih namještenika, kojom se između državne riznice i svojih boraca opredijelio za ono što mu je bilo srcu bliže.

Gardisti su, osjetivši se zakinutima, bezuspješno tužili MORH u domovini, a potom – s jednakim uspjehom – i u Strasbourgu.

Šok, tugu i nevjericu zbog poraznih sudskih odluka danas dijele samo oni koji su branili Hrvatsku ne pitajući za cijenu. Nego je cijena pitala za njih.