Foto REUTERS
»Točno je da bi postao hrvatski predsjednik samo da sam posjetio SAD«, odgovara Budiša, i dalje uvjeren da je izbore izgubio za jedan jedini glas: onaj Clintonov. Mirakul, kažem vam, ta Amerika.
Mirakul od zemlje, ta Amerika. Ništa se tamo ne sekiraju. A ne ko u onoj Njemačkoj, gdje kancelarka ne može dati oduška radosti i izjaviti da je »sretna što je ubijanje Osame bin Ladena proteklo uspješno«, a da na nju ne skoče zgranute dušice kršćanske i demokršćanske, o nezrelim dušicama zelenim da i ne govorimo. Dreknuli svi na razdraganu Angelu Merkel: od zelene potpredsjednice Bundestaga Katrin Göring-Eckardt koja »kao kršćanka, u ciljanom ubojstvu bilo koje osobe ne može naći razlog za slavlje«, preko biskupa vojnog Franza-Josefa Overbecka od Bundeswehra koji, kao da se sa je zelenima tikve sadio, propovijeda da »nijedan kršćanin ne bi trebao biti sretan zbog ubojstva druge osobe, čak i ako je ta osoba nasilan kriminalac«, pa do predsjednika Odbora za pravosuđe Siegfrieda Kaunera, kojemu se izjava stranačke šefice učinila »nečim iz srednjeg vijeka«.
U Americi se ne opterećuju ni srednjim vijekom ni sličnim europskim izmišljotinama
U Americi se ne opterećuju ni srednjim vijekom ni sličnim europskim izmišljotinama. Tamo se nitko ne uzbuđuje ako neki lokalni moralist ili aktivist za ljudska prava stidljivo primijeti da »osobu s rukama podignutim u zrak ne bi trebalo ubiti«. Ne pada nikome iz Pentagona ili CIA-e na pamet da s takvim nevježama ulazi u bilo kakvu raspravu. A i zašto bi, kada i tako ugledni Europljani, poput onog Finca Martina Scheinina, specijalnog izvjestitelja UN-a za ljudska prava i antiterorizam, tvrde da je »Bin Laden odbio ponudu SAD-a da se preda« i da bi podizanjem bijele zastave, bez ikakve sumnje, sačuvao vlastiti život?! I kakve sad veze s bilo čime ima to što se UN-ov ekspert za ljudska prava ponaša kao da nije gledao niti jedne »breaking news« u kojima se do tupila ponavljalo kako američki specijalci nisu imali zadatak da Bin Ladena uhvate živog, nego da ga lijepo ubiju, pa ga – sukladno tome – nitko od njih i nije smio pozvati na predaju?!
Malim državama, eto, nije dopušteno što i svjetskoj velesili
Baš Amerikance briga i za to što poneki hrvatski komentator, nagađajući što bi se dogodilo kad bi lijepi naši komandosi u Srbiji likvidirali Ratka Mladića, izvlači tugaljiv zaključak da bi ubojice srpskoga general-zločinca završile pred Međunarodnim kaznenim sudom u Haagu, jer malim državama, eto, nije dopušteno što i svjetskoj velesili. Ne kuži hrvatski hipotetik da bi Ameri u tom slučaju – multipraktični kakvi već jesu – zaključili da je Mladić najvjerojatnije ubijen zato da pred jednim drugim haškim tribunalom, ako bi ga srpske vlasti kakvim čudom odlučile izručiti, ne bi kompromitirao one hrvatske pajdaše koji se spominju u njegovim rokovnicima. Jer čemu inače to ubojstvo? – pitao bi se pragmatični američki um.
Ako netko u Hrvatskoj još uvijek ne vjeruje u čudesnu američku svemoć, neka se raspita kod Dražena Budiše, kao što se u intervjuu za Vijenac raspitao Andrija Tunjić. Veli Tunjić svome sugovorniku kako mu je Željko Sabol, šef saborske službe za informiranje, potkraj života otkrio da je jedan član američke delegacije, koji je Hrvatsku posjetio u vrijeme koalicijske vlasti, rekao da bi Budiša postao hrvatski predsjednik samo da je u ranu jesen 1999. posjetio SAD, kao što je to učinilo ostalih pet lidera koalicije, i pita ga: je li to točno? »Točno je«, odgovara Budiša, i dalje uvjeren da je izbore izgubio za jedan jedini glas: onaj Clintonov. Mirakul, kažem vam, ta Amerika.
