Važno je da M. S. ima jedino što se od popisivača traži, a to je lijep i čitak rukopis. Pa da vaš popisni formular može ukrasiti lijepim i čitkim komentarom: »Gamad!« Ili uputnicom: »U logor!«
Moguće je, vrlo je moguće da su popisivači s Viškova i iz Smilčića tek puki verifikatori sistemske ignorancije na kojoj su sazdani propisi o popisu.
Dopustimo statističku vjerojatnost da među popisivačima što s onim torbama – na kojima su konfekcijskim švrakopisom nažvrljana imena Ane i Ante, Ivana i Marije, Kate i Jelene, Lejle i Mattea, Janoša i Dušana – idu od vrata do vrata ima i takvih što su tečaj za posao koji obavljaju završili sa zavidnim neznanjem. Deklarirajmo se, dakle, kao benevolentni, pa makar u popisnom formularu ne bilo kućice u koju bi se ta naša lakovjeroispovijest mogla upisati. Jer zašto bismo u zemlji gdje je neznalicama omogućeno da donose propise sada najednom negirali pravo na neznanje ljudima koji samo vrše popis?!
Moguće je, vrlo je moguće da su popisivači s Viškova i iz Smilčića tek puki verifikatori sistemske ignorancije na kojoj su sazdani propisi o popisu. Nije za Vraga – nego za Boga, a zna se i kojega – u onoj popisnoj rubrici o vjeroispovijesti posebno istaknuta samo čvrsta vjera katolička, dok su za religije označene kao »druge« ostavljene kućice za nevoljko popunjavanje. Što se trećih tiče, njih će popisivač utefteriti u formular kao nekoga tko »nije vjernik/ca« ili nekoga tko se »ne izjašnjava«. Upravo ta administrativna favoriziranost jedne religije i to odbijanje države da agnostike prizna makar kao statističku činjenicu, svjedoči da su kreatori ovakvog popisa živo nezainteresirani za stvarno stanje i da ih zapravo najviše zanima koliko su numerički katolici nadmoćni u odnosu na taj statistički restl sačinjen od »drugih«, trećih i nepostojećih. Zar je onda čudno ako su neki popisivači shvatili da im je zadatak donijeti s terena što veći broj pripadnika sugerirane vjeroispovijesti i ne zajebavati se s ostalom sitneži koja im samo komplicira posao?!
Jer zašto bi država koja popis provodi pod prijetnjom kazni za davatelje netočnih podataka uopće htjela znati da u taj statistički harač šalje i osuđivane utjerivače identiteta u kosti?!
Povjerujmo ravnatelju Državnog zavoda za statistiku i ako nam danas-sutra kaže da je i to što se među ovlaštenim popisivačima zatekao onaj M. S. iz Svete Nedelje koji je osuđen na tri godine uvjetno zbog rasne i druge diskriminacije, te prijetnji nasiljem upućenih onima što odudaraju od statističke većine, također stvar neznanja. Jer zašto bi država koja popis provodi pod prijetnjom kazni za davatelje netočnih podataka uopće htjela znati da u taj statistički harač šalje i osuđivane utjerivače identiteta u kosti?! I zašto bi se ona koja ne priznaje vaše pravo da se točno izjasnite kao npr. agnostik po pitanju vjere ili kao npr. Liburn ili Delmat po pitanju narodnosti, skanjivala da vam na vrata pošalje tipa koji Židove naziva gamadi, a homoseksualcima prijeti trpanjem u logore, budući da je u njegovu ignorancijom impregniranome umu statističkog većinca uzgojena misao kako »pederi nisu ljudi«?! Važno je da M. S. ima jedino što se od popisivača traži, a to je lijep i čitak rukopis. Pa da vaš popisni formular može ukrasiti lijepim i čitkim komentarom: »Gamad!« Ili uputnicom: »U logor!«
