Počelo je kao što valjda i inače počinje kad se ljudi navuku na onu budalastu iluziju sreće zvanu »Big Brother«, pa su jedni sretni što naizgled nevidljivi promatraju stanare te kuće kad god im se prohtije, a drugi su još sretniji jer bivajući gledani imaju dojam da gospodare životima svojih voajera, koji se uglavnom svode na zurenje u ekran. I tako svi vide sve, a nitko zapravo nema što vidjeti. Sve u svemu – previše ničega, kao što reče Bob Dylan na onim svojim starim podrumskim snimkama.

   Počelo je, dakle, medijskim ispraćajem zvijezda »Big Brothera« iz podcijenjene neobičnosti njihovih nesnimljenih života u precijenjenu običnost njihova življenja u kući s javnim kamerama. Počelo je s izjavama obiteljske potpore sinovima i kćerima, mladićima i djevojkama, braći i sestrama, što su se izborili za ulazak u Veliko Bratstvo, da bi se nastavilo s javnim zgražanjem i novinskim odricanjem od rođenog djeteta. Nije trebalo puno vremena da bi isti otac koji je – uoči odlaska svoje kćeri po onih ofucanih 15 minuta slave što ih je svakom ljudskom biću odmjerio Andy Warhol – izjavljivao da »u potpunosti podržava svoje dijete i stoji iza svih njezinih postupaka«, novinarima u diktafone počeo govoriti kako je njegova kći mrtva i za njega i za svoju majku i za svoje sestre, te kako bi joj bilo najbolje da ostane u Srbiji i nikada više ne pređe prag roditeljskog doma. I tako je ta razmetna kći u duši svoga oca živa pokopana, samo zato što je u reality-showu gdje se pred svima glumi običnost života uradila ono što se radi i u običnom životu: kresnula se s nekim momkom.

   A javnost – koja od samih početaka »Big Brothera« i nije iščekivala ništa osim seksa – sada kad joj je taj smisao njezina voajerizma napokon puknuo pred očima, krenula je, poput razočaranog oca, zakapati svoju živu zainteresiranost i na sahranu pozivati psihologe, psihijatre i sociologe, da združenim snagama nariču nad devalviranim ćudorednim vrijednostima. Naposljetku su se tim javnim karminama priključili i dežurni domoljubi koji su pod plahtama »Big Brothera« otkrili odavno planiranu jugosferašku zavjeru koja je za cilj imala da »jedan ‘neodoljivi’ srbijanski pastuh povali neku hrvatsku, starinski rečeno, ‘kurbetinicu’« e kako bi se tim »jugokopuliranjem« ili »parenjem uživo u interesu bratstva i jedinstva« ostvario »predviđeni medijski partijski zadatak«. A taj ovodobni medijski Centralni komitet, prema saznanjima Hrvatskoga lista i njegova pseudonimnog komentatora Domagoja Barića, tvore strani zavojevači: njemački, britanski i američko-židovski vlasnici medija.

   Vrag će ga znati zašto taj čedni Domagoj, Domoljub ili kako li već laže da se zove, ne dopušta mogućnost da su se jedna žena iz Šibenika i jedan mladić iz Beograda kresnuli iz najnormalnijih ljudskih poriva, zato što im je tako došlo. Možda čovjek ne zna da se to tako događa i da ljudska spolnost nije ograničena ni uvjetovana nikakvom jugosferom ili hrvosferom. Možda jadničku još nitko nije objasnio da ne mora s nekim ići u krevet ni po medijsko-partijskom ni po nacionalnom zadatku. Pa možda baš zato i bulji u »Big Brothera«, u tu iluziju sreće da njega nitko neće…