Ostaje nam još za vidjeti hoće li Pero Metković »otkriti« još kakve zanimljivosti našega područja – s takvom eto zajedljivošću dubrovački novinari komentiraju seizmičke aktivnosti svoga sugrađanina, kapetana duge plovidbe koji u slobodno vrijeme otkriva potopljene svjetove i drma okamenjene predodžbe priznatih znanstvenika o prošlosti ovih prostora.

Kapetan Pero je čak dva puta u svega tri tjedna primorao novinare da svoje čitatelje izvijeste o njegovim senzacionalnim otkrićima, najprije dubrovačkih piramida, a ovih dana, evo, i Atlantide. 

Nakon što je 15 godina amaterski istraživao faraonske grobnice po Egiptu, dubrovački je kapetan izvježbao oko i pod neskrivenim utjecajem svjetski poznatoga piramidologa Semira Osmanagića počeo zamjećivati piramide i u svome gradu.

Konusni oblici Velike i Male Petke, te svih ostalih uzvišenja od Montovjerne do Babina kuka naveli su ga na zaključak da Dubrovnik počiva na piramidama koje je gradila ljudska ruka, a koje je potom ljudski nemar pretvorio u naizgled obična brda.

Kapetan Metković nije gubio vrijeme niti se zamarao ljudskom nevjericom i novinarskom zajedljivošću, pa je dvadesetak dana nakon puštanja priče o piramidama u javnost imao nakupljenoga materijala za novu senzaciju. Ustrajnim promatranjem i marljivim razmišljanjem zaključio je da »onaj tko traži drevnu Atlantidu, može pronaći jedino piramide, koje zapravo u sebi skrivaju dvorce«, a vrhove davno potopljenih atlantidskih piramida prepoznao je u otocima Daksi i Lokrumu, te u otočnoj skupini zvanoj Grebeni. 

Za saveznicu je uzeo i etimologiju koja ga je naputila na ilirsko podrijetlo riječi Atlantida, što je sjajno naleglo na njegovu raniju tezu o Ilirima koji su kolonizirali čitav svijet i posvuda donijeli svoj jezik, u što se kapetan uvjerio za svoga dugogodišnjega navigavanja, nailazeći na slavenske riječi po Americi, Japanu i ostalim dalekim zemljama do kojih ga je more donijelo.

Pažljivom će se čitatelju možda učiniti kontradiktornim kapetanovo otkriće ilirske jezične globalizacije na osnovu slavenskih riječi, ali kamo bi čovjek stigao kad bi svakome objašnjavao da su se Iliri umnogome razlikovali od današnjih hrvatskih lingvopurista i da su svoj planetarni jezik učinili prijemčivim za svakovrsna obogaćenja, što je na koncu dovelo do toga da njihovi današnji potomci govore različitim i međusobno teško razumljivim ilirskim idiomima koji se nazivaju japanskim, engleskim, španjolskim, turskim, crnogorskim i tako tim jezicima?! 

  

Teze kapetana Metkovića o dubrovačkim piramidama i Atlantidi čiji nas tragovi bodu u oko kamo god da pogledamo s gradskih zidina, umjesto posprdnog novinarskog tona zaslužuju ozbiljan gospodarski pristup.

Sjetimo li se i ne tako davnog otkrića Centra za istraživanje misterioznih pojava iz Paga da se Atlantida prostirala na području današnjega Nina, Vira i Lošinja ili posljednjega pronalaska Troje u Ravnim kotarima, morali bismo za početak postaviti pitanje: zašto se Vlada RH oglušuje na pozive alternativnih istraživača da unovči propast slavnih i drevnih država? Zar joj trženje ove aktualne propasti izgleda unosnije?